Tebi za ljubav

Ne zbori večeras o tome svemiru,

znam da Bog nam je Spasitelja poslao dolje

i da ću se pustiti svetome nemiru

već sutra, kad iziđem na krvavo polje

koje smo svojom zemljom zvali,

svojim početkom i mjestom rođenja

na svijetu u koji su anđeli pali

radi svekolikoga oslobođenja.

Pusti me danas biti na samo

jer već snage su moje tako labave

i teško se vraćam tu gdje sve imamo,

podno Križa, na jasle hrapave.

I sve mi se čini da neću stići,

već neko su vrijeme nebeski znaci

tako učestali da morat ću sići,

stati gdje rijetki su svjetlosni zraci.

Znaš da me vode gdje ja ne želim,

i ja sam to uvijek nekako slutila

jer ime je moje da ga podijelim

ili da zaboravim što sam oćutila

kad mi je Bog otvorio vidike

i moždane izlio u stanje šoka,

otkrio značaj svete simbolike,

pomazao darom svojega boka.

Sada je svejedno, i to već dugo,

što ću odlučiti i što ću htjeti

jer za me ne postoji ono drugo,

i već sam obvikla plodove žeti.

Pusti taj oganj tiho da tinja,

da se ugrije malo ta suha klada

što je glodavcim’ prosula svoga trinja;

nek se razbukti ta duhovna zgrada

u svojoj dubini najveće ljepote;

samo da sjetim se skrivene moći

kojom me pojiš, Kriste, Živote,

barem te jedne jedine noći.

24.12.2016. 07:20