Puti moji nisu vaši puti

Vrlo teško, naporno raditi se mora

kada duša želi svoje priloge si dati

da bi stvorila bar jednu kap

ili barem pahuljicu snijega s gora;

čovjek uči silama ovladati,

a od svega ostaje mu samo hlap.

Ljudi tužni su jer nisu veliki i slavni,

jer ne pamte svoje važne dane

i značajne događaje u životu svom;

prvi koraci su previše im davni,

već se straše i starosti rane,

a još nisu ni uredili svoj dom.

Niti jedan čovjek ljubav ne zasluži,

mnogi ne zna toga dara prihvatiti,

niti Boga ne poznaje svoga

koji čeka dušu da je ljubavlju zaduži

kako bi se prestala inatiti

da bi uvidjela za se dobra toga.

Zar ti misliš da je Bogu neophodno

da mu budeš rob i sluga,

da je Bog u sebi isto što i ti?

Tvoja ljubav za Njega je polje plodno

koje prima od Svetoga pluga

kako mogao bi sretan živjeti.

Vrlo mukotrpno čovjek stvara,

čak i kada nosi blagoslove,

kad su idealne prilike za to.

Tada više ruši i obara

i ne gradi svoje poslove,

vrlo često naiđe na zlo.

Samo jedna molitva ti treba,

samo jedan zarez ili potez kistom,

samo jedan mali korak ili dlan

da bi stigao i dalje od neba,

da bi gledao se s Bogom Kristom,

da bi živio bar jedan dan.

Taj bi tren ti bio beskonačan,

u tom danu našao bi svoju slavu

koju su ti anđeli pripremili;

svaki dah bi bio ti pojačan,

tad bi dao svaki san za javu

gdje bi grijesi tvoji postali ti nemili.

Zato ljubi Boga svakim dahom,

cijelom dušom i svim srcem svojim,

i svom snagom koja sada se rasipa.

Ne moraš ti živjeti sa strahom,

Bog će dati silu naporima tvojim

kad Ga tvoja ljubav nekako napipa.

10.12.2016. 02:27