Samo ti

Ne daju mi prići, prijetnje caruju

bubrezima mojim, mojim oružjima;

osveta bi bila da im oči moje mira daruju,

da ja pustim sve da ode svojim okružjima.

Ni oblaku strasnom ne da se prokišiti,

niti svjetlu lampiona neće izgorjeti masa,

samo će me Bog moj za uvijek uslišiti,

a još uvijek drijema katolička rasa.

Na tlu i na samom vrhu moje srčike

pjeva naša Gospa uspavanku pobudnicu,

glasom nježnijim od zmijske rike

kojoj pištanje se pretvara u podoknicu,

ali ne zna gdje će stati pa se naokolo širi,

uzela je maha, anđeli je gledaju.

Uzmiče kad molitva zamiri,

jezici joj zadovoljstva ne daju.

Ugrožava je nevina i čista Djeva

jer je takva, bezgrešna i nepovrijeđena,

i u raju svoje slavlje pjeva,

mučenikom, apostolom je omeđena.

Mučenici silni mole da je kraj,

da je dosta i previše zmijske patnje,

da ju mora se uputiti u raj

i da se čisti sva od svoje klatnje,

ali previše je zarazila ljudi,

previše je perja rasulo se svuda,

vještice ga stavile na grudi,

čak i ona takva okolo vrluda.

Ne da se ni vrapcima, i budni spavaju,

nitko da bi sjetio se razloga za spas,

samo srce moje sjećanja spašavaju

jer još uvijek znam da imam nas.

Milo moje, Janje moje žalosno,

tužno kao onaj ispraćaj na žrtveniku,

sklopi ruke, usne skreni zanosno

da te moja dobra volja nađe na Zvoniku.

04.12.2016. 18:33