Probudi se, srce

Luda bunca, bezumnik se pita

zašto Bog dopušta patnju bića,

zlo na ovom svijetu nedužnika;

ni sam ne zna tko mu daje žita,

tko mu toči vina, vodu, razna pića,

ni tko skida okove svih uznika.

Zar ne vidiš, nerazumna glavo,

dok ti mirno blaguješ i drijemaš,

da sotona šalje svoje konjanike

jer ti tražiš samo svoje pravo,

braći svojoj osudu pripremaš,

kupuješ si vražje podanike

da bi s njima tikve saditi.

Zar da Bog se tebi ispričava,

da od tebe traži oproštenje

zato što ne želiš graditi

slobodu koja tebe ponižava,

odgovornost koja dala bi poštenje?

Samo Bog je vječan, Bog je Jedan

koji ima dosta vremena, strpljenja;

prije ili kasnije te čeka obraćenje.

Svaki čovjek misli da je život bijedan

koji vješto uzmiče od  trpljenja,

koji mjesto hvale nudi oblaćenje.

Kazna je okorjelosti srca tvoga

što još uvijek puziš, sreću vrebaš,

a svud oko tebe ljudi pate;

još  uzimaš Ime Jedinoga Boga

kada opravdanje trebaš

i kletve ti zahtjeve prate.

Obrati se od svoga krimena,

pred tobom je muka paklena,

vidiš svakog dana što te čeka.

Samo radi svoga Svetog Imena,

Krist će tebe spasiti od krsta vatrena,

On je ovdje od sada pa dovijeka.

20.12.2016. 05:44