Čestitka Kršćanske sadašnjosti

Hajde, dome Jakovljev,
u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Iz 2, 5

Betlehemski hod

Ušao je u povijest: tvoju i moju.
Betlehem je postao sidrište ljudskoga vremena.
I zato ljudsko vrijeme razumijemo koliko razumijemo Betlehem.
A on nam ne prestaje govoriti o povijesti: o prošlosti i budućnosti.
I o sadašnjosti koju zapljuskuje, preko koje se poput nepreglednih oceana prelijeva ono što je bilo i ono što će biti.
Ne prestaje nam govoriti o naraštajima: koji su jedni u druge na tolike načine utkani. Zauvijek.

Bog prolazi svijetom. I vremenom.
Od Betlehema za njegovim koracima ostaju tragovi.
U pijesku. U blatu. Kamenu. U ljudskim srcima.
Ljudi tolika srca pretvore u pustinje.
A nema pustinje koju Bog ne može preobraziti u srce. Ljudsko.
I zato je Boga jednako moguće susresti i u srcu i u pustinji.

Betlehem nas uči povijesti.
Govori nam o prolaznosti. I o onome što ne prolazi.
Uči nas da je svaka duša dragocjena. Svaki naraštaj.
I da je svakome povjereno njegovo poslanje.

Betlehem nas uči da je povijest hod.
Božji hod k čovjeku.
I čovjekov hod k Bogu.

Betlehem nam otkriva da smo svi uključeni u isti tok.
I da se svatko od nas svakoga tiče.
Svatko tko je ikada bio. Svatko tko će ikada biti.
I da samo ići – napose srcem ići – znači biti.

Hod kroz Božju povijest moguć je samo u zajedništvu.
U svakome našem koraku koraci su nebrojenih.
U koracima nebrojenih i naši su koraci.
Ljudska su srca sazdana od koraka ususret.

Samo Betlehem čini razumljivim naš hod, povijest naših srca.
Betlehem: naše životno ishodište, naša životna popudbina.

Stjepan Lice: “Želim ti sva blaga Božja”