Dan dolazi

Nebeske pruge zovu me na ples,

onaj isti koji veže me za mlade dane

kada život nije bio stres,

kad su zapjevale one ptice rane

svakog svijetlog jutra, svake zore

da bih budila se kao nova žena,

da bih odlazila gdje mi pete gore,

da bi s očiju mi spala mrena

s kojom rađala se duša moja,

samo zato da bih imala ja svoju borbu.

To su bili plesovi bez broja,

a ja tražila sam svoju tvorbu.

Jastučasti oblaci od vate

lebde sada na mom putu

da mi brige moje skrate,

da ja vidjela bih uhodanu rutu

kojom vraćam svoju dušu Danu,

Jaslama što spremam ih za slavlje.

Pahuljice sniježne čekam da osvanu,

to je rođendansko pripravlje.

Za taj Dan sam poravnala staze,

pripravila crne noći, svjetlo svijeća,

skrasila se gdje pastiri gaze

i gdje stado malo ima cvijeća.

Mir je na mom putu zauzeo polje,

a ja slavim Boga na visini

jer sam žena Dana, žena dobre volje

koja poklanja se Istini.

U meni se Božić blagoslova rađa,

kamen pada s mojih ramena

koji uzela sam kad sam bila mlađa;

sada osjećam lakoću Isusova bremena.

Majčice, u svemu sam te slušala,

sjećam se svih savjeta koje si mi rekla

i sada sam milost Boga kušala,

i sada sam Obećanu zemlju stekla.

03.12.2016. 07:32