Tko bi znao

Slavljeničkim duhom pripremam se i čekam

da se i u mome domu Blagdan smjesti,

jedem, gutam ono čega se dočepam

jer tko bi znao kad ću opet jesti.

Nemam niti jednog poklona, ni dara

da bih morala si popise zapisati

nego moja duša u svom Bogu se odmara

jer tko bi znao do kada ću disati.

U klasičnom smislu milosrđa ne dam,

još je velika potražnja u kantama za smeće,

samo gledam da si Bogu grijehe predam

jer tko bi znao kad ću opet imati ja sreće.

Na mom stolu nema ni pjenušca

jer ja neću niti stola posjedovati

već ja uzimam od Krista Vina, Krušca

jer tko bi znao kada opet ću Ga blagovati.

Gledam zvijezde, gledam noći čudesne,

zamagljena okna neću niti dirati

iza kojih svijetle žaruljice utješne

jer tko bi znao kad ću opet igrati i svirati.

Samo svjetlo svijeće kod mene treperi,

i molitve šapćem, živim u svom Bogu

dok se moja duša u toj ljubavi pepeli

jer ja dobro znam da iz toga izići ne mogu

jer moj Bog je siguran i vječan,

On mi daje snagu i sve druge moći,

s Njime razgovaram jer On nije proturječan

i po tome znam da Božić će mi doći.

09.12.2016. 22:17