Novo ime

Prenesi me u krilo svoje, Gospodine,

ma kako to izgledalo u očima svijeta

koji me na kraju uvijek za ime pita.

Opet, i opet u tajanstvu porodi me,

dalje od ovoga nesretnog spleta

gdje jedan umire, a drugi životu hita.

Ne daj mi umu riječi izustiti

jer one su zamka i presuda smrtna

od koje ostajem uvijek u istom krugu.

Udostoj se, Isuse, ponovo spustiti

do dna mojega korita mutna,

skini mi s očiju ljuske i kugu.

Ja sam bez imena, bar ime mi daj,

kod mene nema mjesta za krov,

niti mi oganj negdje se drži.

Jezik mi blato, a stope mi raj

i nije mi dobar ni čamac, ni rov;

u tami Te tražim, a svjetlo me prži.

Moje porijeklo je tako smiješno,

tišina, simboli i malo topline,

nebrižna djeca, siromašni starci;

istina divlja, poganstvo neuspješno,

slavne žene i sinovi tmine,

a onda bezbrojni moji žrtveni jarci.

Djevica Majka me jedina puti

i uvijek u pustinji za njom zalutam,

jer drvlje križeva puni tu prečistu stazu

i, dok se ja spotičem, rađa i šuti

da ne bih propala, da se ne sputam

kako bih prije sretno pronašla oazu.

U Majčinom Te srcu često susrećem,

ali mi nikada neće dati piti te čaše,

znam da ne bi to bila Tvoja volja.

I tko sam ja da u pustinju krećem?

Kada bih tamo susrela očeve naše,

bila bih sigurna, bila bih bolja.

Ti me, Nebeski Oče, uzmi u krilo,

Ti me prenesi, bez imena prihvati;

prijelomno nekako opće je doba

kad ne zna se kako je uvijek bilo.

Ime mi daj, Sina mi svoga vrati,

oslobodi gluha i slijepa roba.

25.12.2016. 04:22