Svjetlo

Cvijeće se rasprostire, cvat mu gori

kao nježna iskra kad iz oka frca,

glas iz mene izlazi i negdje se ori,

rajski povjetarac mi treperi oko srca.

Nije mene vatra velika rasplamtjela,

uživanje gozbe i veselje pića.

Skrušena mi duša sakrit bi se htjela

da se ne utrne slaba tinja moga bića.

Nespretna sam, suza moja Boga bi potražila

u toj gužvi i galami  Rođendana

što ga slavim da bi hvala me osnažila,

ali posrćem u tami, čekam svjetlo dana.

Tad uživam izobilje Božje svjetlosti

bez ikakvih izvora koji jako bliješte,

tada duhovno sam oličenje spretnosti,

tad se sile tame preda mnom ukliješte,

do poda mi poniru i nestaju.

Snaga mi se pokorava u svoj potpunosti

Božjim uslišanjima što nikada ne prestaju,

to je gozba slave, radosti i svečanosti.

Najveće je milosrđe među ljudima

uporno naviještanje toga Svjetla do vijeka,

dar što struji venama i udima,

neprocjenjiv trud i volja čovjeka.

Zato slušaj čestitku mi ova slavlja:

Dijete Isus Zemlja nam je Obećana.

To pokaži, reci i poželi mjesto zdravlja

još za ova dana i za svakog rođendana.

19.12.2016. 20:53