Glas davnine

Što si došla, dušo čedna, opet potpirivati

stare tinje koje sam ugasila?

Sada više neću te smirivati

nego reći ću ti, molitva te spasila,

a nostalgija je tvoja samo znak

da još nisi ti u svemu uspjela;

pogibao je ispružila svoj krak

jer ti uvijek svoju si slobodu htjela.

Sada željela bi slavu si probuditi

jer si čedna bila kao anđelica,

onu istu što je mogla ti pobuditi

u tvom srcu na tisuće strelica

od kojih su stradali ti mučitelji

i svi oni koji su te željeli zavoditi,

ne znajući tko su bili tvoji učitelji

i sa svima si se pristala nagoditi.

Što sad želiš, davni glase, dušo moja,

kad već povijesna si gubitnica;

zašto mira nemaš i spokoja

kad već znaš da nebeska si dobitnica?

Više nisi naivna, tako si odlučila,

baš te briga za sve snove, ideale

makar dobro znaš ti s kim si se zaručila

i još uvijek moliš za ratnike pale.

Ne daj svoje hladne razumnosti,

svoje zrele i stečene snage

koje niti sama ne poznaš u cijelosti

jer već dugo ih pospremaš u molitve blage

od kojih se diže i Spasitelj silni

i od kojih dušmani ti strepe,

ne poznaju glas tvoj drevni i umilni,

ne znaju za tvoje izvore prelijepe.

Sada slobodna si, ne daj se zarobiti,

Krista, Spasa svoga moli

pa ćeš nove pobjede zadobiti;

sjeti se da put slobode uvijek boli.

15.12.2016. 18:45

Iz Katekizma Katoličke Crkve

1731 Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moc djelovati ili ne djelovati, ciniti ovo ili ono, i tako izvrsavati samostalno namjeravane cine. Po slobodnoj volji svatko raspolaze samim sobom. Sloboda je u covjeku moc rasta i sazrijevanja u istini i dobroti. Sloboda postize savrsenstvo kad je usmjerena prema Bogu, nasem blazenstvu(Čovjekova sloboda, str. 449).