Ljubav
je apsolutna jer Bog je Ljubav (1 Iv). Kada kažemo da netko više
voli tamu nego svjetlo, mislimo na povodljivost ljudske naravi.
Kažu
ako si lud, ne možeš voljeti blisku osobu.
Istina
je da, ako ne ljubiš Boga i ljude, postaješ umno nesposoban, gubiš
od zdravog razuma.
Um
spoznaje, srce prepoznaje i razaznaje. Razboritost može nešto
razumjeti, ali ljubav razlikuje stvari, bića i pojave.
Um
je sposoban usvojiti obilje gradiva, stjecati znanje, ali ljubav i
povjerenje pamti ono što je relevantno.
Um
se prisiljava naučiti, ali vjera i ljubav ne usvajaju besmislice.
Tko
je slušao Isusa, znao je da je njegov govor tvrd i neprihvatljiv,
ali tko je ljubio i tko ljubi Isusa, zna da je za svako iskustvo i
spoznaju nauke potrebno vrijeme i strpljenje, da su potrebna djela i
požrtvovnost.
Tko
je zaljubljen u Boga, sve prebire u srcu od njegovih riječi i djela,
kao majka Marija.
Ljubav,
koja uvijek ima povjerenja i puna je vjere i nade, pokušava shvatiti
ljudsko srce i blisku osobu, njene namjere i način razmišljanja pa
ako je to površno ili grešno razmišljanje, ljubav će upozoravati
na to i moliti za blisku osobu Boga, kao majka Monika, majka svetog
Augustina koja je izmolila puno milosti za svoga sina.
Istinskoj,
trajnoj i prokušanoj ljubavi nije teško vjerovati u uskrsnuće
tijela za koje čuje od apostola Božjih, čak joj to dobro sjedne u
ovome svijetu koji je pun besmislica pa je nešto tako logično kao
što je ljubav Sina Božjega pravo olakšanje za čuti i povjerovati.
Ljudi
se jako trude da nešto nauče što su izmislili drugi ljudi.
Često
se muče čitav život oko memoriranja i prakticiranja raznih
znanstvenih podataka i moraju posvetiti puno vremena tome svom
zanimanju, ali ako ne uče humanističke znanosti i otkrića
božanskih iz prirodnih znanosti, teško će doći do uspjeha dok je
učenje o Bogu i učenje Božje Riječi, Sina Čovječega, Isusa
Krista zapravo odmor i olakšanje od zamršenih ljudskih spekulacija.
Jer
smo grešni, nama je sve kompliciranje.
Jer
smo grešni, mi ne spoznajemo dobro i na rubu smo zdrave pameti.
Udaljavanje
iz Božje blizine zove se grijeh.
Grijeh
ubija, grijesi otupljuju čovjeka, od grijeha duša gubi dah, suši
se i čovjek trune već za života. A što je trulo, to se u peć
baca da gori.
Razna
ezoterična učenja i praznovjerice čeznu izmišljati bajke o nekom
posebnom osjetilu koje zovemo 'šesto čulo', ali pravo osjetilo za
istinu i nauka o sreći i životu jest ljubav puna vjere i nade.
Isus
ozdravlja ljude jer im oprašta grijehe pa ga vjerujući mogu
slijediti gdje god išao jer dobivaju sposobnosti koje prije nisu
imali i sakramentalne darove, to je tajanstvena moć ljubavi Božje,
moć predanja i djelovanja.
U
Gospodinu na nebesima postoji božanski um, nepojmljiva čistoća i
svetost. To je ono što je različito kod Božje i ljudske volje. No,
to ne znači da čovjek može postati Bog, može biti dionik božanske
naravi i ostati vječan, ali početak ljudskoga života nema u sebi
uzrok svoga postojanja već mu smisao daje Božja volja koja ga
stvori po Riječi svojoj, vjerojatno sa svrhom da čovjeka, sve
ljude, pridruži sebi u vječnost.
Ova
su razmatranja potrebna samo radi boljega upoznavanja ljudske naravi,
odnosno radi bolje detekcije ljudskih grijeha.
Tako
čovjek nema niti jednog jedinog stvarnog i opravdanog razloga da se
uzoholi, da postane umišljen i da misli da mu pripada neka slava i
čast jer sluga je Boga, sluga beskoristan dok nema ljubavi, a kad
ima ljubavi, samo slavi Boga za sve što mu je Gospodin učinio i
dao.
Nema
logike u oholosti, za to nije potrebno nikakvo šesto čulo jer
oholost i razne požude očiju i srca, pohlepe i zavisti u sebi su
besmisleni i čovjek koji ljubi i vjeruje, zna da mu sve to nije
potrebno za sreću.
Grešan
čovjek nije jako sposoban razlikovati zloduha od dobrih misli,
riječi i djela, povodljiv je za svime što je zlo, to jest za onime
što mu donosi smrt vječnu. Jer kad jednom istruneš, više nema
povratka i obraćenja, ni povratka Bogu Stvoritelju.
Nauka
o Grijehu (koji je đavao, propali anđeo) jedina je važna nauka i
veoma je hitna za svako ljudsko biće: neprijatelja treba prepoznati
na vrijeme.
Zato
postoje stari i novi spisi, Biblija kao najmudrija knjiga na svijetu
sa božanskim zapisima nadahnutih ljudi, koji svi tumače ljudima što
je Bog u povijesti spasenja čovječanstva sve rekao, savjetovao i
učinio da svaki čovjek nađe vječni život i da ne ispašta u
svojoj nesavršenosti, grijehu i povodljivosti, da ne pogine ako
vjeruje u jedinoga Boga.
Prvo
što je činio Isus bilo je istjerivanje zloduha iz ljudskih srdaca.
Samo
su zlodusi narodu svjedočili javno, glasno i jasno da je Isus Sin
Božji jer su se njega uvijek jedinoga bojali.
A
kad čovjek povjeruje, lako kao malo dijete, ono što govore apostoli
Isusovi, tada vidi u čemu su ljudski problemi, to jest vidi što je
grijeh, a što nije grijeh.
Vjera
ljudska je ono preko čega se dopisuju Duh Sveti i bilo koji čovjek
i razgovaraju Isus i vjernik. Tako vjernik koji se krsti ima već
neku jamčevinu da neće propasti u životu te mu je dovoljno da
zamoli Gospodina da ga vrati na prave staze prema raju. 26.01.2025.
23:10
„Isus
sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi,
neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« (Mk 9,35)”