Ne bih voljela da ptice umuknu
samo zbog crnoga dana, samo zbog mene
već da im životni sokovi suknu
zbog novoga doba, radi velike smjene.
Evo ih na oblačnom nebu današnjeg dana,
laste što se okupljaju na veliki podvig i boj.
Još uvijek jesen je, sad joj se tmurna pokazuje strana,
naglo se mijenja kao i beskrajan križni put moj.
Sigurno su nam sati postali dragocjeni,
a tako dugi u nevoljama sveta postojanja.
Manje je svjetla što pažnju nam plijeni,
sve više se broje daleka odstojanja.
A moje se nemirne ruke traže po kiši
dok vjetar puše, a krošnje se ljuljaju.
Lijepa si, jeseni, u mome naručju diši
da svježa se olakšanja u grudi mi šuljaju.
Donesi mi spomen i nadu razbudi,
tako se sneno povija podno strehe.
Jesam li ikada rekla da Bog još ne sudi?
I prije mraza odnesi mi grijehe,
podaj sve Kristu, o, jeseni zorna,
zvala sam Majku u pomoć, i svete
jer tako je bistra i prodorna
moć ti što pere sve obijede klete.
Eh, kako je lijepo s tobom ostarjeti,
i ne brinuti nikakve goleme brige.
Još uvijek smo tu i željna sam zrijeti
uz Krista što trga i spaja nam verige.
07.10.2021. 19:57
No comments:
Post a Comment
just do it