Božanski krvotok

Ranjene stope, a duša bez jada,

bez žala i jara, bez tuge i mača.

Zloduh za zloduhom odozgo pada,

sazrelo doba što ne sluša plača

već svakom će se nevoljom više podići.

Bezbroj postoji jedinica vremena,

uvijek su prvi siti najmanji ptići

dok orlovi lete do sijeda tjemena.

Kad tugujem ja, to tužan si Kriste, Ti

sve dok ne proslijediš radost, veselje

poput krvi što kola duž moje kostrijeti,

kao Srce što snuje mi moje eseje.

Bez Tebe smo pljeva na pustoj ledini,

smrt nas pokosi svakoga Božjeg časa,

al' Tvoj organizam smo jer Ti si nam jedini,

oklop na grudima i štit oko pasa.

U meni si raspet, prikucan čavljem

na Križu što olujne kiše lije.

Kao Janje bez mane na zubu lavljem,

Ti meko si srce što vječno bije.

Držim se Tebe kao trina te grede

što Ti se pruža dušom da se priljubi.

I boli Te, peče taj trn moje bijede,

a znam da po tome se Tvoja ljubav ne gubi.

I Ti si to htio. Ti si želio svom svojom snagom

smiriti rat, ublažiti psovku, roditi Crkvu jedne Žene,

okrunjene suncem i s nježnošću blagom.

Imam Te, Isuse, krv Tvoju, izvor Ti vode i Tvoje vene!

15.10.2021. 08:17