Bojim se da nemam prava
na svoj dio sna za ovu noć.
Nema snova dok se spava,
a na javi preslaba je moć.
Nekad pjesnik čezne mira
i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.
Ponekad ga neka jesen dira
poput spore mjesečine koja prijeti.
Čuješ li me, Duše Životvorče,
sad ne mogu sve odjednom reći,
makar labave su moje omče;
sada moram preko noći prijeći
koja me mrklinom vuče.
Ipak, palim neke male svijeće
zbog navika koje dušu muče
kao da izgorjet nikad neće.
Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan
da mi magla ne bude pregusta
kada jutrom probudi me san,
kada padne mraz na okna pusta.
Bijela golubica danas tražila je lug,
a predatori su ostali u zaboravu.
Za buduću mladost dan će biti dug.
Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,
Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.
Znam da nećeš pogledati stare rane
i da skinut ćemo mračne sjene
što nadvijaju se nad zemaljske dane.
Noći, noći, tebe više neće biti,
samo gledaj, samo dirni moje stihe.
Ljubav Krista, Boga svuda će se liti
koja meni svijetli za te zime tihe.
20.10.2021. 21:13
No comments:
Post a Comment
just do it