Predat ću Ti svoje zanimljive misli
što su tako izmiješane, guste
s tuđim glasovima sa svih strana,
a Ti s Mudrošću, od koje su mnogi svisli,
Kriste, Bože, ispuni te moždane mi puste
koje ne mogu se othrvati s urođenih mana.
Da preuzmeš moju pamet, Ti mene zazovi,
da mi svojom mudrošću pomažeš,
mjesto mene da zamisliš svaki stih
ili me na kraju svega konačno pozovi
da mi taj nebeski raj pokažeš
i taj Dvorac, tako taman, tako tih.
„Dođi, Isuse!” kad je proplakala duša,
svi su zavidnici nestali i ohole zmije,
svi su strvinari se ukočili kao od kamena sol.
Ti si pustio tek nekog da me kuša,
ali zloba nikad usamljena nije;
uvijek ima netko tko ti želi zlo i bol.
Dao si mi da razumijem neke prave ljude,
da ih, beskućnike, neimaštinom dotaknem
pa su pripovijedali mi povijest moju
kakvu netko vidi, kao povijest nesposobne lude;
da im ne diram ni veo, ali da ga smaknem
i da otkrijem Te tamo kao ljubav svoju.
Sad pozovi sluškinjicu opet u samoću
jer su kosti već osjetljive za dokazivanje.
Znam da svi će jednom znati sve.
Sve je, Kriste, Tvoje što ja hoću,
lađe stigle na vezivanje,
novo sunce već odavno zre.
03.10.2021. 12:59
No comments:
Post a Comment
just do it