Daj, donesi zrno soli, zrno žita,
žlicu vode bistre iz tvojega kraja,
da te hvalim Onom tko me pita
ima li još koji trunak što nas spaja,
postoji li veza moja barem tiho.
Znam u srcu da su takvi dani,
čak i mene obaraju stihom,
znam da nije isto što i lani.
Uvijek dan je neki drugačiji, novi,
uvijek iz početka duša rodi
poput ljubavi i nade koja plovi
putevima neprohodi,
stazama i nevoljama poput ove.
Nekome je mir na srcu,
a drugi je onaj što ga love
pa je sav u grcu.
Puče moj, putnici smo svi
prema istom svetom cilju;
neki bježe svima kao da su zli,
neki raduju se božanskome milju.
Učini me, Bože, dostojnom za sebe
kao što si predodredio mi bit.
Moj te zove stih, ruke traže Tebe
sve dok pletem ovu jednu nit.
Nitko ne zna, ništa se ne čuje
po izvanjskome i po vidljivome.
Mnogima sad vjetrovi huje,
mnogi pak se nalaze u naručju Tvome.
17.10.2021. 19:09
No comments:
Post a Comment
just do it