Umorne mi ruke padaju i traže
počinak u sjeni tvojih dlanova
koji stiske moje griju, snaže
sred nebeskih toplih stanova
gdje se sretnu povratnici
što su svijetom lutali za kaznu
kako procvali bi dovratnici
zemljana što dugo ištu pažnju
bar od nekog stvora, pomoćnika
ili prijatelja kojeg nikad nema tu.
Kad izgube naklonosti moćnika,
kao da su izgubili nadu svu.
Ne vjeruju anđelima jer imaju sjenu,
samo onom tko im pomoć pruži,
tko se nađe baš u tome trenu
i tko nikada ih ničim ne zaduži.
Tada primaju i pouke života,
tada hoće Isusove Krvi spasa,
oči im se otvaraju za divote
koje nisu htjeli prije kobna časa.
Svaka duša sreću ponekad izgubi,
ali mnoge žrtvuju se sada.
Onoj duši koja dugo nekog ljubi,
najveća je žrtva kada nestane joj nada.
Ako nađeš nekoga u ponoru zla
pa ga nadom obasipaš koju treba,
koju nije mogla dati mu ni zemlja sva,
taj se vraća k tebi u stanove neba.
13. ožujka 2019. 17:33:52
No comments:
Post a Comment
just do it