Bijaše to noć k'o neke druge
što su pohodile Tebe, noći crne,
sve u Tebi i u Tvojim djelima
kada proživljavao si razne poruge
i kad zurio je u Te zloduh što nagrne
uvijek kada molitelji posustanu tijelima,
kad ih svaki korak tuče,
kad ih svaka pomisao goni
da podignu na se ruku;
kad ih duša jedva vuče,
kad im svaka riječ zazvoni,
kad ne vidi nitko njinu muku.
Jedna noć u noćima tjeskobe
Tvoje čiste duše što bi svijetlila u tami
kada barem ne bi bili tako slijepi
svi ti mučitelji koji Te zarobe,
koji sad su jači nego kad su sami
i taj zloduh što se za Tebe zalijepi
neće dugo poslije znati Tvoje ponore
i ta posrtanja kad se gubi razum,
kada plešu naokolo iskre udaraca
smiješnih tužbi kojima su vijećali do zore
Tvoji tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,
smrtonosni njima Sud što već Kalvarijom gaca;
jedna kratka noć kao kratak čas,
vrijeme Tvoje molitve za sve te duše
oko Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.
Baciše Te, Boga, u taj mračni kras
gdje u okovima blagoslivljaš one što Te ruše
da im dadneš milosrđa, svjetla živa.
16. ožujka 2019. 06:50:48
No comments:
Post a Comment
just do it