Sada nema Boga, kao što si htio,
čovječe u mraku, slijepi putniče;
nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,
smrti svoje vlastite, ti, uzniče,
nema tebi već ograničenja.
Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,
možeš bacati se povrh stijenja,
možeš pustit' srcu da se zainati,
nemaš straha. Nemaš ni kulture,
divljaš poput opijene zvijeri,
to je sve što nose životne ti ure.
Prašina se tvoja mjeri.
Žena, Majka, Kraljica Ga krili,
nebeska je pustoš mračna poput groba
u kojemu zemlja siva, suha cvili.
Duh se zloćudnika trese poput roba
koji je sahranio si Gospodara.
Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,
udisati sumpornoga grotla para
ili priznati da sam si svoja žrtva?
Tko će sada mjesto tebe ispaštati,
tko je sada tvoje ruglo i sramota,
tko će sada za te na Križ stati?
Tebe čeka, tebe sada čeka ta Golgota.
Tebi sad je sve to istrpiti
što si dao od svog srca kamena;
tebi sad je kaznu iscrpiti
sve do kraja, sve dok ima vremena.
16. ožujka 2019. 08:00:21
No comments:
Post a Comment
just do it