Možda je opet vrijeme sjećanja,
možda je ovaj san očitovanje znaka
i obećanje stalnih susretanja,
možda je tuga bosih dječaka;
možda su ruže nekada bile krasnije,
a vremena možda bijahu sretnija;
možda se ljubilo puno strasnije,
možda su djeca bila spretnija,
ali čovjek odavno ima priliku
naći se spremnim za promjenu,
promatrati Život u Kristovom liku
kako bi spoznao svoj čas i mjenu,
priliku za povratak i obraćenje
gdje se izdiže od svoje kobi,
gdje univerzalno je zrenje
u stanju vjere što kamen drobi.
Svi odbjegli i svi koji su ostali
u svome srcu istu himnu nose,
odu vječnosti od koje su otpali
i odu povratku duhovne rose,
novu nadu u novi dan i boljitak.
Vječna je samo čežnja za Bogom,
o tome svjedoči i oda i Svitak,
o tome se radi i brojkom, i slogom.
Rumene ruže i zelene livade,
oblaci što se u nebu gube
uvijek su znaci beskrajne nade,
simboli srdaca koja se ljube.
07. ožujka 2019. 04:09:24
No comments:
Post a Comment
just do it