Lišće na dar

Volim te sresti
poslije napornih dneva,
pjesmu ispresti.
Ta, duša stalno pjeva.

Ne činim što moram
i što bih htjela
od ranih zora
do sutona bijela,

al' Korizma jest i za mene.
Koljena u pepelu,
kostrijet na kosti ramene.
I Bog se odaziva mome apelu,

uvijek mi pokoru daje.
Ona dolazi izvjesno
rukam' što molitvu gaje
i to raspremanje prijesno,

svlačenje zime,
čekanje proljeća.
Nosim i posebno ime,
jedinstveno usred stoljeća.

Darujem svoje vrijeme
jer što bih inače;
molitveno sjeme,
sve plodnije i jače,

proklijalo ovih noći.
Sitno zrno,
sito mudrosti i moći,
kao ponoć crno,

tako neugledno
i tako jednostavno,
a sipi neuredno
kao izobilje slavno

kada nam Bog daruje blaga.
I mala je, sitna grančica,
posebno draga
kao i ognjena Cvjetnica.
‎04. ‎ožujka ‎2019. 19:15:30