Mirisavo ulje narda

Još ću jednu pjesmu poslušati
prije zadnja dana jer mi se ne žuri,
još ću u životu život okušati;
veliko je Nebo po toj hladnoj buri

jer je vedro, široko i bliješti
i jer nije poput rastanaka crno,
poput vrane koja stalno kriješti.
Uzet ću od svega još po jedno zrno

da mi duši mojoj ostane u gnijezdu
jer sa sobom ništa već ne nosim,
samo sebe kao putujuću zvijezdu;
već odavno ja za tim ne rosim

da me slava svijeta proglasi za barda
ili da me stave negdje pod staklena zvona;
već odavno vapim ono mirisavo ulje narda
koje čovjek pamti i kad silazi s tog trona

s kojega se dobro vidi zemlja plodna.
Meni dala nije sve što sanjah,
ali tek će poslije moja duša biti rodna
kada vidi svijet da mu se ne klanjah

i da bio sam i ostao sam čovjek svoj.
Takvoga me prepoznao Bog,
takvoga će uzeti me za posljednji boj
pa mi nije bijeda s odlaska mog.

Reci, dušo moja, znaš li onu staru,
da l' još uvijek ta ti pjesma vrijedi
dok mi srce čeka nebesku gitaru,
da l' ti bilo ovaj ritam slijedi?

Ako stigneš, otpjevaj mi sve te stvari
po kojima ja sam uvijek dobro znao
da će tihu tugu donijeti mi moji dari.
Zbog te tuge i sam sebi svoj sam život krao.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:03:21