Zorom, kada zaspali pjevači
još od noći snivaju gorke,
prvi jave im se anđeli svjetla
jer potiho bude ih svirači
notama Jesenjina i Lorke
dok se mjesec ljulja još od vjetra.
Normalan građanin još spi,
još su mu rolete dolje,
uskoro mu je na posao ići,
a u glavi pjesnika tek zri
što je sinoć išlo bolje,
hoće li na svoj zadatak stići
jer se svaka ispunjava riječ,
svaki stih se istini bilježi.
Glavobolja kao mamurluk prolazi,
anđeli i ptice dolaze na sveč
i svaka zabluda ujutro bježi
jer mu molitva na usne konačno dolazi.
Trudovi su noćni urodili plodom,
zloćudne mu misli umakoše:
Ti znaš, Bože, da sam Tvoj
pa otkloni što sam zadobio rodom;
moji grijesi sada Tebe prose
da povedeš sa mnom ovaj boj.
Smiluj mi se vjekom kao i do sada,
zloću moju ne gledaj tom danu
što ga dade meni da poživim;
načini od mene da uskipi nada,
Tebi predao sam svoju zoru ranu
da me čuješ kako Ti se divim.
14. ožujka 2019. 05:57:41
No comments:
Post a Comment
just do it