Krvi Tvojoj, vodi koja izlila se nama
kao jasna poruka i znak božanstva,
kao znak Ti ljudskosti, jer Ti si žrtva sama,
klanjat ću se kao da sam stigla iz poganstva,
svaki puta kao da mi to je prvi put.
Nekad se nasmiješiš kao prostodušno Dijete,
ponekad me strah da će smlaviti me pomor ljut,
ali uvijek čujem kako nove spoznaje mi slete.
Krvi Tvojoj, Tvome Tijelu izbijenom, razapetom
klanjat će se duša moja, ruke, srce i moj um
jer ja osjećam se tako živom u Tvom domu svetom
gdje se susrećemo kao vode kap, kao krvi šum,
kao istorodna bića, makar ja sam samo glina, blato,
a Ti mi lepršavo zalaziš u sva moja pješčana zrnca
i od moje tvrde, sirove kakvoće nastalo bi zlato,
sve bi u meni pokrenulo se od životna trnca.
Postadosmo prijatelji, Isuse, Ti i ja, kao neko čvrsto naručje,
kao da smo vezama se svezali nevidljivima.
Ti me oživljavaš svakog časa kao nadnaravno lučje;
kao svoga sina čitavu me Tvoja ljubav prima.
09. ožujka 2019. 19:18:59
No comments:
Post a Comment
just do it