Zar da ostavim te, majko, u neznanju,
zar mi ne znaš pute i odgoja svoga
kojim si posvetila mi stanicu najmanju,
kojim si me vezala za našega Boga,
a bila si slabo svjesna svojih rezultata?
Tvoje zadovoljstvo mi je bilo jasno vidljivo
i tvoj trud da ostaviš mi zlata i dukata
prije no što pobjegneš od mene stidljivo
kao kakav anđelak na pragovima svetosti
što ga meni Bog učini velikom ljepotom
i koji je gledao me punom snagom uzetosti,
odgovarao za mene čitavim životom.
Zašto sada čujem prijekore ti, oči skromne,
jer me nema tamo kamo si me uvijek slala;
zar ti ne znaš da su moje misli pomne
baš zbog svega što si meni dala?
Ne brini ti za na naš hljebak, ali moli;
moli za sve nas koji tvoje smo potomstvo
samo zato jer ti puste suze proli;
suze proli, ali sada primi nam poklonstvo.
31.05.2016. 21:01
No comments:
Post a Comment
just do it