Zaista Te nisam pitala za sreću,
niti za bogatstva u životu mom;
samo željela sam često užgati svijeću
da mi brže dođeš u moj tužni dom,
da me kao prijatelj pohodiš.
Tada mi bismo šaputali,
ja od straha da me ne porodiš,
kao svaki grešnik mali,
u svom izobilju kao nekog otpadnika;
Ti bi zborio obazrivo zbog moga spasa
kako ne bih se pretvorila u stradalnika
koji drhti od jačine Tvoga glasa.
Sada i za uvijek dade, Kriste, mi i više,
Ti me pusti na livade rajske,
bogate i sretne, s puno rose ili kiše
kao što su ovdje obilate kiše majske.
Sad još uvijek hrlim Te poznavati,
sve to više što sam starija iskustva,
želim Tebi stvarati i davati,
biti u blizini Tvoga svetog društva
jer smo zbog toga i postali si bliski,
Ti u meni, ja u Tebi, kao slična bića,
sve sa svrhom da svi moji puti niski
postanu vrhunci izobilja Tvoga žića.
30.05.2016. 05:00
No comments:
Post a Comment
just do it