Apsurd

Od svih onih dana s kojima raspolažem,

držim samo neke životom i istinom

dok svim ostalima ukradem i lažem,

a često se častim kruhom i vinom

kao grešna duša koja ljubi ono nedostižno,

nemoćna i slaba u svoj svojoj potragi.

I padam, i stojim iza sebe brižno

svima koje neću, svima koji su mi dragi.

Griješim puno, nikada u pravu nisam bila,

ali se i kajem duboko u zloći

jer sam nemoćna poletjeti bez krila,

jer se klanjam bogatstvu i moći.

Sve bi moje noći bile puste

i sva jutra teško bi mi pala

kada ne bih sve zavjese guste

upornošću ludom uvijek razmicala

jer se uvijek iz početka nadam

da ću biti sveta i da ću se popraviti,

a iznova uvijek krenem, klecam, padam.

Sigurno će duša moja ozdraviti,

ja sam ono čudo u koje vjerujem

jer se sjećam obećanja života vječnoga,

istine što uvijek je očekujem,

nespretna pred licem Krista, Boga.

Uvjerena da ću naći onaj jedan pravi put,

često trpim mržnju ovog svijeta

koji sav je u svom sudu opasan i krut.

Iako sam uvijek kriva, znam da ipak bit ću sveta.

03.05.2016. 02:18