Grešnica

Sada, bez očaja i distantno,

gledam prošlo s poštovanjem.

Vrapci cvrkuću rezonantno

s mojim srcem i školovanjem

koje si mi priuštio u vremena zla.

Ni tada nisam bila neprijemčiva,

za cvrkutanje niti malo gluha;

nisam bila strogo nepromijenjiva

i sjećam se dobro duboke utjehe

što mi je pružahu kao i sada.

I sada sjedim ispod strehe

dok mi u duši onaj nemir vlada

koji se nemirom ne bi smio zvati

jer to je želja, želja za rajem

što ga ne prestajem snivati

i još više i češće se kajem.

Isto je bilo kao i sada,

o Tebi, Kriste, znam ono isto:

da mi se raj tiho prikrada

i da znam što je srce čisto.

Želim napisati nešto važno,

neizrečeno i upamtljivo,

ali ništa osim Tebe nije snažno,

istinito, vječno i plamtljivo,

zato daj mi samo riječ, samo artikulaciju

koja vrijedi i za ptice i za ljude.

Bezgrešnost vrabaca pruža mi anulaciju,

moji se grijesi pred njima bude

i sretna sam, zaista sretna

što mi daješ odriješenje i kajanje

i još više sam poletna

jer svetost u Tebi je jedino trajanje.

Hvala Ti za slobodu volje da pogriješim,

po tome sam čovjek i sveti entitet

i jer moguću moju grešnost s Tobom riješim

kada vječnost je blizu kao i ovaj svijet.

25.05.2016. 06:05