Anđeli na vjetru

Kada osjećam se malo bolje nego sada,

jutro me dočeka otvorena neba

i bez neistine koja društvom vlada;

ovom svijetu stvarna sreća ne treba.

Ovaj svijet već ima strašnu povijest,

ovom svijetu sama zemlja je pretijesna,

a nema ni sluha za Radosnu vijest.

Ovim svijetom vlada pošast obijesna,

zato oblak daždi neviđenom tugom

i kad mala kiša bila bi poželjna,

da se tješim proljećem i dugom,

ovog svijeta već odavno nisam željna.

Vrabce slušam jer ih gotovo razumijem,

oni pjevaju o anđeoskim stazama

i poručuju mi da se veseliti smijem

njinu pjevu, prirodnim oazama

koje postoje zbog ovakvih ljudi poput mene.

Ima li još netko da uživa u pustoši,

ima li još netko kome slatka suza krene

zato jer se ovaj vjetar neprekidno troši

na kojemu anđeli vole se rasplesati?

Sad je mirno, danas sunce prži,

a ja čeznem poruku isklesati

koju isti vjetar na vrapcima drži

kad već nema drugog svijeta nego samo ovaj.

U tom svijetu postoji obitelj i dom,

jedino se iz njega pristiže u raj

i samo zato drago mi je u životu mom

pretražiti svakog jutra ovo nebo i te ptice.

Vjetrovi su ovi zastali na moje dane,

ja ću se njima poslužiti nemilice,

čak i tada kada moje srce stane.

18.05.2016.  07:44