Kada osjećam se malo bolje nego sada,
jutro me dočeka otvorena neba
i bez neistine koja društvom vlada;
ovom svijetu stvarna sreća ne treba.
Ovaj svijet već ima strašnu povijest,
ovom svijetu sama zemlja je pretijesna,
a nema ni sluha za Radosnu vijest.
Ovim svijetom vlada pošast obijesna,
zato oblak daždi neviđenom tugom
i kad mala kiša bila bi poželjna,
da se tješim proljećem i dugom,
ovog svijeta već odavno nisam željna.
Vrabce slušam jer ih gotovo razumijem,
oni pjevaju o anđeoskim stazama
i poručuju mi da se veseliti smijem
njinu pjevu, prirodnim oazama
koje postoje zbog ovakvih ljudi poput mene.
Ima li još netko da uživa u pustoši,
ima li još netko kome slatka suza krene
zato jer se ovaj vjetar neprekidno troši
na kojemu anđeli vole se rasplesati?
Sad je mirno, danas sunce prži,
a ja čeznem poruku isklesati
koju isti vjetar na vrapcima drži
kad već nema drugog svijeta nego samo ovaj.
U tom svijetu postoji obitelj i dom,
jedino se iz njega pristiže u raj
i samo zato drago mi je u životu mom
pretražiti svakog jutra ovo nebo i te ptice.
Vjetrovi su ovi zastali na moje dane,
ja ću se njima poslužiti nemilice,
čak i tada kada moje srce stane.
18.05.2016. 07:44
No comments:
Post a Comment
just do it