Dobročiniteljica

Često bila sam na samom rubu propasti

kada željela sam učiniti nešto najbolje,

često mi je grijeh nastojao želje ukrasti,

okrenuo mi ono sasvim malo dobre volje,

postavio me pred moja vlastita djela.

Mislila sam moje namjere su čiste

pa zaboravila što sam učiniti htjela.

Da bih vratila si one riječi iste

kojima sam djelo poletno započela,

morala sam brzo zastati u hodu,

uvidjeti da sam ipak jako smjela

i da možda slijedim samo onu modu

koja donosi nam licemjernu umišljenost:

tko sam ja da mogu dobro učiniti,

što sam ja da mogu poništiti lijenost

ili duše svojim namjerama kinjiti?

Ako Boga čovjek ne zna i ne poznaje,

ne može ni biti čovjek na svom mjestu

u tom svijetu koji samo ogorčenje daje,

koji izokreće svaku lijepu, dobru gestu,

od nje čini samo neki uzaludan napor

da se duša neka pred Bogom opravda.

Nemoguće dobiti je takav vražji spor,

dobra namjera obična je gnjavda.

Dobra djela izniču u ljudskoj spontanosti

kada duša nije niti svjesna što li čini,

dobra ili zla, kada nema proračunatosti.

Tada nitko nikoga ne kinji.

20.05.2016. 05:48