Kao grm što gori, ne izgara,
kao carstvo što osvaja, ali tješi,
to je živi mir o kojem slušam
kada Isus sa mnom razgovara,
kad me grijeha svih odriješi
pa mi gori, gori duša.
I kad moram gaziti po svijetu
samo zato da taj čas dokučim,
sveta vatra da me grije,
nađem svaku sudbu kletu.
Izmaći od mlakosti se učim
da mi Tvoju čašu, Bože, srce pije.
Jer mi daješ kao da sam opijena
ludom ljubavlju Ti što ne staje
već se širi u dubine i visine.
Ispod kože, ispod mesa eto stijenja
što treperi živo i u beskraje
radi jasne Riječi što ne mine.
31.01.2021. 20:51
No comments:
Post a Comment
just do it