Slušaš li me, Ti, daljino mojih niti,
gdje mi prekida se obzorja trag,
gdje se više nikad neću skriti,
gdje počiva povjetarac blag
jer izgubila sam vezu kao lađa
kad je puste da bonaci pluta,
da se ljulja i da tihe vale rađa
dok ja tražim mrvice svog puta.
Slušaš li te neizvjesne note
i ta stalna previranja u dubini
u kojoj se vrlo često nađu kote
zajedništva s Duhom u nutrini;
da li čuješ ondje nešto više,
nešto ljepše još od obećanja
što se ispunjava tiho, tiše
i od najtišega šaputanja
kojim se dozivaju i anđeli,
i nebeske ptice što se gnijezde
tamo gdje dolete samo smjeli
svi letači koji kao vranci jezde
poljanama sve do beskraja?
Spustila bih sidra svoja
sve do vrta krasna i dalje od raja
da me primi nježna duša Tvoja.
12.06.2019. 19:00
No comments:
Post a Comment
just do it