Progledat će jednom prosjak slijepi
jer ne gleda dar svoj odozgora
dok za njega samo drač se lijepi
s mrazom što ga neće odlediti zora.
Pronaći će istomišljenike mnoge,
a svak skriva srce daleko u visu
i još slijedi preljubničke boge
dok mu duša zapinje na strmu klisu.
Zašto nisam takav prosjak važnosti i zlata,
zašto ja ne prosim sjaja skrivenoga
te je ugled ovaj neugledan sjaj iz blata,
ne znam, al' je ljubav jaka Boga moga.
Nije meni dovoljno sad reći hvale,
siromaške riječi spore su i teške,
a još uprtila što mi razne vile dale
da otežaju mi krivnje i sve greške.
Ali ti mi, Kriste, razgoniš bremena,
u tebi mi moja nakana ne blijedi
i sve mislim da je kraj vremena
jer mi srce kao zaleđeno sjedi
da mi ga otopliš ljubavnom ti snagom,
da ti pjevam uspavanke bolje, tiše,
zajedno i s Majkom našom dragom
koja zagovara nakane mi više.
Jer u tvojoj se blizini sve otkriva,
nije potrebno ni vatre zapaliti
da bi ugrijale led koji se skriva,
kojega bi vječni plamen još prekaliti.
20.12.2023. 07:49
No comments:
Post a Comment
just do it