Duh iz Nazareta

 

Čovjek prvo mora imati život, plod postaje živa duša koja prima majčin dah.

Začeće djeteta je prostom oku nevidljivo, ali je zato s duhovnog stajališta majke i oca jako upečatljivo jer volja i odluka roditeljske ljubavi koja je otvorena životu jest odlučan i prijeloman čas u životu čovjeka. Duhovna snaga samoga čina začeća djeteta pred Bogom koji spaja dvije loze u jedno kako bi načinio novi ljudski izdanak s njegovom specifičnom osobnošću toliko je silna da određuje kada i kako će se dijete razvijati i roditi za svijet. U tom djelu roditelji sudjeluju svojom ljubavlju i dobrom voljom te velikim povjerenjem u božansku providnost.

Jišajev je panj posječen, panj oca Davidova Jišaja koji imaše mnoge sinove i potomstvo, i najmlađega sina, pastira Davida kojega je Samuel pomazao za kralja naroda Izraela i koji imaše Salomona, sina kojemu je David po Božjem nalogu ostavio gradnju Hrama, kuće za prebivalište Božje na zemlji:

„Ja rekoh: »Dokle, o Gospode?« On mi odgovori:
»Dok gradovi ne opuste
i ne ostanu bez žitelja,
dok kuće ne budu bez ikoga živa,
i zemlja ne postane pustoš,
dok Jahve daleko ne protjera ljude.
Haranje veliko pogodit će zemlju,
i ostane li u njoj još desetina,
i ona će biti zatrta poput duba
kad ga do panja posijeku.
Panj će njihov biti sveto sjeme.« Iz 6,11-13

Narod nije slijedio Gospodina pa je Bog odlučio kazniti narod i oduzeti mu svoj blagoslov, ali ipak obećava da će taj panj iste loze biti sveto sjeme.

„Dolazak pravednoga kralja:

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit’ iz njegova korijena.
Na njemu će duh Jahvin počivat’,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.
Prodahnut će ga strah Gospodnji:
neće suditi po viđenju,
presuđivati po čuvenju,
već po pravdi će sudit’ ubogima
i sud prav izricat’ bijednima na zemlji.
Šibom riječi svoje ošinut će silnika,
a dahom iz usta ubit’ bezbožnika.
On će pravdom opasati bedra,
a vjernošću bokove.” Iz 11,1-5

Riječ je o kralju Mesiji koji će biti obdaren svim krepostima: mudrošću i razumom kao Salomon, razboritošću i jakošću kao David, znanjem i strahom Božjim kao patrijarsi i proroci Mojsije, Jakov i Abraham.

Izgleda da je muška loza zakazala, ali Mesija je ipak rođen od te loze kada je božanski Duh osjenio Marijino krilo da bi se utjelovio Mesija. Marija je Ostatak loze, ali ona je rođena kao jedina Bezgrešna, bez Istočnoga grijeha i živjela bez osobnih grijeha. Ispunjava se proročanstvo o svetom sjemenu Mesijinih roditelja, Bezgrešne Marije i Svetoga Duha Božjega.
Po tom primjeru još bolje vidimo kako je začeće djeteta presudno i važan događaj, makar u tišini i nevidljiv.

Začeće Mesije se dogodilo u gradu Nazaretu.

Navodno po hebrejskoj riječi za izdanak = “ne-tser” ili “neser”, grad u kojemu se dogodilo Naviještenje Gospodinovo i Utjelovljenje Isusa, Sina Božjega su nazvali Nazaret.

Neki još govore da je ime Nazaret naziv za pojam “istina” koju nam Isus objelodanjuje i otkriva.

Dakle, važan čas u povijesti svijeta i važan događaj za Svetu obitelj odvio se u gradu u kojemu je odrasla Marija i u životu u tome gradu susrela pravednoga i prečistog zaručnika svoga, Josipa koji je Mariju uzeo k sebi kada se Anđelovo naviještenje dogodilo. Tako rekoše za Mesiju: zvat će se Nazarećanin.

Moglo bi se reći da je Duh Sveti u tom nazaretskom životu imao veliku i odlučnu ulogu. Sveta obitelj je u Duhu gledala na svoju sudbinu i događaje, to je bilo duhovno osnivanje male obitelji velikoga značaja, u poniznosti i siromaštvu, u skromnosti i malenosti. I u skrivenosti.

Sve dok ne dođe dan popisa stanovništva kada su morali putovati u Josipov rodni grad Betlehem pa Josip tada povede sa sobom svoju dušu Mariju koja bijaše u poodmakloj trudnoći.

Stigao je i taj čas da se Mesija rodi za svijet. Rođenje mu je ulazak u okolinu veće grešnosti i vrlo je neugodno za dijete koje se rađa jer također napušta duhovnost svete obitelji. Iz nevidljivoga prelazi u vidljivo, iz blagoga u grubo, iz duhovnosti u materijalnost, iz duševnosti u tjelesnost, iz savršenstva u nesavršenost, iz rajske idile u zemaljsku poremećenost, iz milosne skrovitosti u nemilosrdnu javnost.

No, svijet bilježi opće poznati važan i povijesni događaj za sve narode:

„A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći
onaj koji će vladati Izraelom;
njegov je iskon od davnina,
od vječnih vremena.
Zato će ih Jahve ostaviti
dok ne rodi ona koja ima roditi.
Tada će se ostatak njegove braće vratiti
djeci Izraelovoj.
On će se uspraviti,
na pašu izvodit’ svoje stado
silom Jahvinom,
veličanstvom imena Boga svojega.
Oni će u miru živjeti,
jer će on rasprostrijeti svoju vlast
sve do krajeva zemaljskih.
On – on je mir!

Mih 5,1-4a

Davidov grad, Betlehem, Kuća kruha, očekuje svoga Vojvodu, ali nekako kao da nisu svi kontemplirali svoju nacionalnu i vjersku povijest. Nitko nije prepoznao svoj nacionalni čas. Osim stranih kraljeva iz poganskih naroda.

A pastiri, zna se, u siromaštvu, jednostavnosti i skrovitosti doživješe direktnu radosnu obavijest da se Mesija rodio u jednoj štali blizu njih, u Betlehemu.

Kad je već Betlehem toliko važan, kako gledati na tajanstveni Nazaret i Mariju Bogorodicu koja se brine za Piće duhovno u Kani, za narod i za vjernike koji dolaze njezinom Sinu kao Kruhu života?

Mesija i Vojvoda Isus čuva u svome Imenu sve koje mu Bog Otac daje.

Objavljuje se svakome vjerniku u skrovitosti.

A tada odlaze na krštenje u kršćansku Crkvu da bi pronašli duhovnost koja se začela u Nazaretu, a otkriva se u Crkvi kojoj je Isus Glava kao vjera i klanjanje u Duhu i istini. 19.12.2023. 21:43

26 

Navještenje Isusova rođenja

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
38 Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. (Lk 1,26-38).