Božanska životna dinamika

Pitam se, Isuse, koliko smo svjesni da si ovdje i da si živ, i koliko nam dopire do srca tvoja životnost i prisustvo; jesmo li svjesni tvoje akcije u svakome momentu našega života.

Pitamo te za savjet, molimo, kontempliramo i dolazimo do nekog zaključka i plana, ali ga ne provodimo, ili ga provodimo polovično i površno. Jer valjda nismo dovoljno sigurni da smo dobro čuli tvoj savjet. Nismo dovoljno odlučni jer ti govoriš tako malo, tako tiho, tako skromno. Ne namećeš se. Ali rekao si nam da vičemo s krovova ono što čujemo tvojim šapatom.

Mada krećemo malo ili više u krivo, ti to vidiš i znaš, i znaš točno što smo te pitali, jasno ti je što želimo i da smo površni pa – interveniraš odmah i po našim krivuljama ravno pišeš. To se često događa, to nas sve održava kao ljepljiva sila, kao gravitacija. I to je samo jedno kratko vrijeme, pet minuta možda, a već idućega momenta pitamo te opet, molimo te opet ili jednostavno radimo po svome nahođenju. I ti opet aktivno djeluješ. Paralelno s nama. Jer si tu. Jer si živ. Jer nisi zauzet nekim drugim poslovima, jer nisi samo slovo na papiru ili nečujan glas već zboriš našim riječima na našem jeziku, pa čak i na jeziku naših osobnih simbola.

Kada srljamo, čak i vičeš, ali mi te ne čujemo dovoljno dobro. Dozivaš nas, upozoravaš, rušiš pred nama predmete, skrećeš nam pažnju na drugo, ometaš nas kako ne bismo pali nizbrdo. I često uspiješ zaustaviti naše srljanje, a mi samo pomislimo da nam se nešto pričinilo i zaboravljamo svoje prvotne namjere.

Naši se životi ne mogu mjeriti s božanskom dinamikom tvojega života, Isuse.

I što činimo?

Mislimo da smo aktivni, da se moramo još i odmarati, zadrijemati, stavljamo te na policu dok te opet ne zatrebamo. Jednoga dana bi se moglo dogoditi da te uopće više ne trebamo i ne čujemo.

Jer previše je za nas tihi tvoj glas, a preglasni su televizori, automobili, rakete i prijelomne vijesti. To je sve previše za naše živce, za naša slabašna srca koja se ne vježbaju u osluškivanju tvoje volje. 30.12.2023. 09:01

„33 

»Bdijte!«

(Mt 24, 36–44)
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.
34 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – 36 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.«
37 »Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!« Mk 13,33-37”.