Molitva pod strehom

Čeznula sam za dvorima Tvojim,
za tom kišom poljubaca raja,
ali doći tamo mnogi nisu dali.
Našao si mjesto u čežnjama mojim,
bio si mi bliskiji od svega sjaja,
ali su mi hvale moje pohvatali

pa ih izokrenuli sve naopačke.
Ogorčena bijah kao malo tko
i zazivah Tvoje slavno Ime.
Ti mi dade na te ruke moje nejačke
više nego pučje ono nebesko,
Tebi živjela sam svojim svime.

Tebe sanjala sam srca otvorena,
slavili smo skupa u nemoći mojoj;
besjede smo održavali na skupovima
koji prečesti su bili kao želja ostvarena,
a ja nisam dostigla ni zemlji svojoj,
niti domu zlatnome na stupovima.

Za Tobom još uvijek jedva hodim,
mada kao da sam slijepa duhom,
često pođem, klecnem, padnem,
ali u Tebi se uvijek preporodim
jer me nadaruješ svojim ruhom
da Ti još i veću slavu dadnem.

Pjesma bolesnika, to je naša kob,
molitva pod strehom gdje sve leti
kao život ovaj, daleko od svijeta. 
Još prečesto ne znam koja li je dob
dok me Tvoja ura ne podsjeti
da sam srca Tvoga meta.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:56:14

Mirisavo ulje narda

Još ću jednu pjesmu poslušati
prije zadnja dana jer mi se ne žuri,
još ću u životu život okušati;
veliko je Nebo po toj hladnoj buri

jer je vedro, široko i bliješti
i jer nije poput rastanaka crno,
poput vrane koja stalno kriješti.
Uzet ću od svega još po jedno zrno

da mi duši mojoj ostane u gnijezdu
jer sa sobom ništa već ne nosim,
samo sebe kao putujuću zvijezdu;
već odavno ja za tim ne rosim

da me slava svijeta proglasi za barda
ili da me stave negdje pod staklena zvona;
već odavno vapim ono mirisavo ulje narda
koje čovjek pamti i kad silazi s tog trona

s kojega se dobro vidi zemlja plodna.
Meni dala nije sve što sanjah,
ali tek će poslije moja duša biti rodna
kada vidi svijet da mu se ne klanjah

i da bio sam i ostao sam čovjek svoj.
Takvoga me prepoznao Bog,
takvoga će uzeti me za posljednji boj
pa mi nije bijeda s odlaska mog.

Reci, dušo moja, znaš li onu staru,
da l' još uvijek ta ti pjesma vrijedi
dok mi srce čeka nebesku gitaru,
da l' ti bilo ovaj ritam slijedi?

Ako stigneš, otpjevaj mi sve te stvari
po kojima ja sam uvijek dobro znao
da će tihu tugu donijeti mi moji dari.
Zbog te tuge i sam sebi svoj sam život krao.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:03:21

Tajni plodovi noći

Ovaj dan je kao obećanje uskrsnuća,
ovo jutro  što se rađa još je tajno,
sivkasto i bjelkasto je sjeme uviruća;
evo Boga koji nosi sunce sjajno.

U ranu zoru budit ću te melodijom
koja ljepša je od svake očiglednosti,
koja daje dubok dojam svojom strijom
što se urezuje duši poput čednosti,

poput nevinosti što je nema niti dijete.
To smo mi u Bogu, to je Bog u nama,
to je Isus koji dolazi iz zemlje sjete,
to je kasno večeranje što ga daje tama

da bi se probudilo u srcu iz potiha.
Uzmi, blaguj ovaj sasvim svježi dan
jer si sanjala ga kao nemirna ti psiha,
jer si srcem klanjala se kao sluga ran.
‎28. ‎ožujka ‎2019. 05:52:42

Božji dah - odluka života

"Koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga (Iv 1,13)".

Ljudski dah je gotovo isto što i život; disanje nam je svojstveno i neophodno, a taj životni dah dobivamo , zajedno s tijelom, od Boga i naših zemaljskih roditelja. 
Kada odlazimo Bogu, predajemo se čitavi, a time predajemo i svoj dah, prestajemo disati.
Sam čin umiranja nije naš ljudski čin već Božje djelo, odluka o prestanku našega zemaljskoga života je odluka Boga našega. Mi ne prestajemo živjeti zato što smo prestali disati već prestajemo disati zato što prestajemo živjeti na zemlji.
Bogu, dakle, ne može nikako biti smetnjom naše disanje, niti je Bog o našem disanju ovisan, niti je ovisan o radu našega srca, niti je ovisan o našoj volji ili želji za životom. Koliko do sada znamo, Bog nas ne uzima k sebi kada dođe vrijeme već kada Bog odluči uzeti nas k sebi. Koliko znamo, i pakao je negdje kod Boga, pod Božjom ingerencijom pa se može reći da i odlazak u pakao nije posljedica naših djela ili nedjela već Božje odluke da nas uzme k sebi, makar i tom paklenom dijelu sebe ako drži da nam stanje pakla odgovara ili da smo truli i neplodni. Teško neki čovjek na zemlji može reći tko je taj tko je umro u smrtnom grijehu jer mi tuđe grijehe ne možemo vidjeti onako kako Bog poznaje naše srce i bubrege, a ne možemo ni suditi o stvarima koje se događaju u smrtnom času jer sami smrt još nismo iskusili iako teški se zločini vide jasno kao grijeh, iako i samoubojstvo opisujemo kao smrtni grijeh, ali, konkretno kod samoubojica, mi ne možemo znati jesu li oni slobodno i neovisno poželjeli oduzeli sami sebi život, nisu li bili u teškoj depresiji, a to je duševna bol kakvu mi možda i ne poznajemo; mi ne možemo znati jesu li svjesni što čine.
Božji dah duhovno jest volja i odluka Boga, Božji trenutak za čovjeka i početak i svršetak ljudskoga života.
Bog nas ne može upitati želimo li da nas rodi, ali nas niti ne pita želimo li umrijeti. Ipak, ne stavlja nas pred gotov čin već nam daje relativno dug život i mnoštvo prilika da Mu pokažemo svoju volju. Udalji li se čovjek od Boga, postaje neplodan, duhovno trune. I tu se radi o odluci Boga za nas, ali to je nešto što Bog može čovjeka pitati, može upitati čovjeka bezbroj puta želi li se čovjek Bogu vratiti ili ostati uporan u svojim pobunama.
Tjelesni život služi nam da osjetimo boli, smetnje, ugode i slično.
Duševni život služi nam da osjetimo bit svoga postojanja, Boga nedokučivog; duševne se patnje teško ili nikako komuniciraju drugim ljudima, ali nas približavaju životu u zajedništvu s Bogom više nego s ljudima i u tome zajedništvu s Bogom čovjek duševno može doživljavati blaženstvo.
Duhovni nam život na zemlji služi da se rađamo za Boga, gledamo s Božjeg stajališta na naš tjelesni i osjećajni život zemaljski te da u tom duhovnom stanju zaista živimo za vječnost, ali malo teže to uspijevamo u duševnim i tjelesnim djelima. Tijelo, samo po sebi, može nam često skrenuti pažnju s duhovnih dobara; duševna nas iskustva mogu odvesti u krivine.
Stoga je najvažnije biti kvalitetno u dosluhu s Bogom, konzultirati Ga u svakoj prilici. Nije dovoljno jednom reći Bogu "Da" već neprekidno potvrđivati tu svoju odluku da sami sebi pomognemo duhovno, to jest da zavapimo Bogu "... ne dopusti da se odijelim od Tebe".
No, samo jedno čovjekovo "Da" Bogu može biti veoma važno i presudno za ljude i čitav čovjekov život.
U dosluhu s Bogom presveta Djevica Marija donijela je mnoge odluke u svom životu koje su bile presudne za nju i njezin život te je tako bila spremna vrlo brzo odgovoriti svojom voljom na Božje pitanje i ponudu da postane majkom Spasitelja svijeta. "Fiat voluntas Tua", "Neka mi bude po riječi Tvojoj, Gospodine", odgovorila je kada joj anđeo navijesti da će je zasjeniti sila Duha Svetoga i da će na taj potpuno duhovan način začeti Sina Božjega pa Ga i duševno i tjelesno primiti i roditi.

Roditi dijete duhovna je odluka na Božju ponudu, a tek potom duševno i tjelesno sagledavanje raznolikih posljedica duhovnih odluka. Duša ne odlučuje sama, tijelo ne može poželjeti samostalno začeti i roditi dijete.
Gospodar čovjekove duše i  ljudskoga tijela jest Duh Božji koji može ostvariti čovjekove odluke pa tako i želju da začne i želju da rodi dijete.
Duh čovjekov, duh žene prihvaća Božju ponudu kada začinje i rađa djecu, ali mnogi toga nisu sasvim svjesni. Tako se događa udaljavanje od Boga i Njegova dara, tako čovjek postaje neplodan, tako može duhovno istruliti.

Niti jedan čovjek, niti jedan ljudski otac djeteta, niti jedan političar, niti jedna žena, ne može biti gospodar svoje duše i svoga tijela. Može se svojim duhovnim odlukama udaljiti od Boga, ali to i čini upravo zato što se grijehom, nesviješću i ovisnošću udaljava od Gospodara svega i svih, zato što ne čuje dobro Božji poziv da Mu se vrati, da se obrati od svojih krivina.

Niti jedan čovjek ne može odlučivati umjesto drugog čovjeka.
Niti Bog ne može odlučiti o čovjeku bez čovjekove suradnje i bez čovjekove volje u duhovnosti ljudskoj i u Duhu Svetome. Ako čovjek duhovno truli i umire, Bog je taj koji zbog toga pati jer Mu se Njegovo dijete opire prekrasnom i neizrecivom daru života što ga daje Bog čovjeku. Ako i mora odlučiti da je čovjek truo i neplodan, Bog uvijek zove čovjeka na život i nikada ne posustaje u tom nastojanju oko svojega stvorenja, sve do posljednjega čovjekova daha.
‎24. ‎ožujka ‎2019. 22:55:11

Isus pada pod križem

Prilaziš mi u obličju ljudskom, 
sasvim kao ja, kao netko moj.
Zavjet naš nije u registru sudskom
i mi nismo neki određeni broj;

bezbrojna su naša poklecanja,
i za Boga Oca, i za ljude, i za Duha
kao što su mnoga drvu reckanja:
kada god mi blagujemo Kruha,

kada god se sve poklope naše riječi,
kada svjetlost sva rastjera neki mrak.
Moj Te pogled nikada ne spriječi,
moja suza nikad ne obuzme zrak,

ona pada nekamo u Tvoje visine.
Ti ne plačeš, nemaš vremena za to
sve dok ova zemlja mi ne mine.
Ti si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,

samim time što si ljubio božanski,
a ne nekim oružjem il' moći.
Sam se prevario zmaj poganski,
nije znao da će skončat' prije noći.

Kažu tri puta si poljubio kamenje,
ponavljaju padove Ti radi njina značaja
jer je kamen srca ljudskog znamenje;
dokazivao si stvarnost svoga odražaja,

da si Čovjek sav, u punom značenju.
Ti si stvorio tu sliku svoga žića, 
ostavio trag božanstva na tom stijenju,
sliku Križa kao svoga sveta Lica.

Kad Te trebam, kad Te želim, kada žudim,
tad utipkam Križ Tvoj u memoriju
pa Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim
jer mi ne činimo ceremoniju.

Ta, i ja sam čovjek od krvi i mesa,
slična Tebi kao što Ti moj si Pralik
kada klecaš pod tim udarcima bijesa;
kada padnem, ja tom kamenju sam nalik.
‎23. ‎ožujka ‎2019. 21:10:36

Marija na Isusovom putu

Isus susreće svoju svetu Majku,
Scala sancta, Lourdes

Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet
u tvom srcu sada beznadežno jeca
zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.
Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.

Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,
što ti dao je blaženstvo proročansko
da u svojoj pradjedovskoj vjeri
najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,

donosi ti sada onaj šimunovski čas
što ga u sebi si tiho prebirala,
koji morao je doći svima kao spas,
a ti nikad mu se nisi opirala;

mač je boli ti u duši poput glavnje,
poput neizrecivoga krajnjeg doba
kad se događa i sud, i opće sravnje
svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;

ali ti si vjerovala, kao u početku,
u beskrajno more radosti i suza;
sve si znala u Božjem svršetku:
da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza. 
‎23. ‎ožujka ‎2019. 09:12:11

Pilatu

Ja sam došao svjedočiti,
bacila me Ljubav u to more laži,
bacila me Pravda smrti se suočiti.
Otac moj nebeski zadovoljštinu sad traži.

Ti si slaba duša s oružjem strašnim
kojim neprekidno zveckaš, sav od straha.
Misliš da si bog s rukama časnim,
ali tvoje carstvo spomenik je kraha,

ti čak ne znaš načiniti onaj sag
po kojemu sada tvoje stope hode.
Za tebe postoji samo to što nudi vrag:
pusti snovi o uživanju slobode.

Tko slobode nema, o slobodi sanja,
uništiti želi svakog stvora,
porobiti ljude slavodobitnošću znanja.
Istina za tebe nema odgovora.

Znaš da ništa ne znaš, ne možeš ni znati
jer ne ljubiš, osvajaču svijeta.
Nikada ti nećeš ispod Križa stati
jer ti nije jasna Žrtva sveta.
‎21. ‎ožujka ‎2019. 07:05:06

Ženama Jeruzalema

Zašto plačeš ponad mene,
ja sam Bog tvoj
koji predaje se svim životom.
Križ moj služi da tvoj život ne uvene,
da za tebe bijem boj
što si začeo ga ti sa svom grehotom.

To što ti oplakuješ,
to je zloća
budućih i prošlih pokoljenja.
To su sve grehote što ih snuješ
da ti bližnji onemoća,
to su želja tvojih ostvarenja.

Žali duše što će reći
da sam izgubio bitku
kad ispustim ja svoj dah.
Žali djecu što će ipak prijeći
onu rijeku zla i granicu plitku
koja od njih čini samo prah

jer mi neće lako vjerovati.
Ja sam Život, Uskrsnuće,
Stvoritelj sam čovjekove duše
koja neće riječi moje slijedovati,
niti moje težnje vruće.
Poda mnom se te grehote ruše.

Ne požali moga truda
jer ću Križem sve otkupiti
da ni noći biti neće.
Neće nikad više biti bluda
jer ću ljude sve okupiti
kao prijatelje ponajveće.
‎21. ‎ožujka ‎2019. 06:59:00

Juda

Hoćeš li zakraljiti se kada Te poljubim,
hoćeš li me poslušati, učiniti čudo?
Nisam jedan koji kralja želim,
svi to žele, ali ja Te, evo, snubim
i usuđujem se učiniti nešto ludo
jer sa svima ovu želju dijelim,

želju da nam budeš vođa naše pobune,
da nam se zakraljiš, najveći od svih,
i da odmazda nam bude jaka
jer smo silno željni naše vlasti potpune;
skini nama jaram okova nam tih
da nam prestane ta mučna tlaka.

Evo, ja Te ljubim, ja Te provociram,
Tvoju moć i Tvoju čudesnu snagu;
sa mnom su vojnici mnogi
kojima ja poljupcem diktiram.
Ti si osloboditelj koji će nam skinut' ljagu,
protiv Tebe nemoćni su drugi bogi.

Možda sad izgleda kao da Te izdajem,
noć je pala, moje vrijeme slatko,
moja tajna i moj savršeni plan.
Iako Te dobro još ne poznajem,
znam te želje koje ima svatko:
da nam staviš vlast i moć na dlan.

Ja Te ljubim, al' u snove ne vjerujem,
svi se moji prijatelji slažu sa mnom;
ne mogu pogriješiti ja s tom idejom
pa Te, Isuse, ja pomno nasljedujem
i dolazim k Tebi u tom vrtu tamnom
da Ti otkrijem se jasnim djelom,

poljubac je moj taj znak za nas.
Ponizno se predaješ vojnicima u ruke,
vode Te pred sudove svih otpadnika
s kojima sam planirao opći spas.
Počeli su sati Tvoje slavne Muke,
a Ti nemaš gotovo ni jednog supatnika.

Noć je moje vrijeme, vrijeme zla
u kojem ja propadam, a sitna plaća;
padaju i oni što se meni nadaju.
Sad me čeka samo drvo vješanja,
od izdaje propada tko se mene laća;
moji srebrnjaci na to tlo poda mnom padaju.
‎20. ‎ožujka ‎2019. 06:41:49

Razbojnik na križu

Vjerujem Ti da si Boj moj
i Gospodar si nad svim gospodstvima
što su podigla Ti križ Tvoj,
da Gospodin slave si nad svima.

Vjerujem Ti, Kriste, da si nedužan oduvijek,
da iz Tebe kraljevstvo Ti raste
kojim nudiš zločincima novi vijek
i da tamo anđeli Te neprekidno časte.

Znam da ovaj život nije pravedan i pravi
jer ja razbojnik sam protiv volje svoje
sve dok smrt se iznenada ne pojavi
kojoj ljudi zločinci se svi pribroje.

Priznajem da griješio sam na tom svijetu,
makar uvijek tražio sam golubicu bijelu,
nadao se da ću izbjeći tu sudbu kletu,
ali nosio sam samo dušu okorjelu.

Na tom Križu neki odlaze ka raju
dok se drugi sablažnjavaju i groze,
nikad se ne straše, ne pokaju,
ne znaju da život bolji biti može.

Isuse na križu, sada se odlučuje o nama,
sada milosrđe Tvoje svima sudi.
Smiluj nam se jer obuzima nas tama;
Ti si uvijek bio jači i od smrti i od ljudi,

Ti si Svetac vječni, Ti si uskrsnuće.
Vodi me sa sobom sve do svojih lijeha
jer ja nemam takve moći vruće,
nemam snage usred zločina i grijeha;

spasi mene, moju dušu Ti ponesi
kada ovaj križ i smrt me skrše
i u kraljevstvo me svoje sa sobom odnesi
kada ove muke se dovrše.
‎20. ‎ožujka ‎2019. 04:59:49

Kazna

Sada nema Boga, kao što si htio,
čovječe u mraku, slijepi putniče;
nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,
smrti svoje vlastite, ti, uzniče,

nema tebi već ograničenja.
Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,
možeš bacati se povrh stijenja,
možeš pustit' srcu da se zainati,

nemaš straha. Nemaš ni kulture,
divljaš poput opijene zvijeri,
to je sve što nose životne ti ure.
Prašina se tvoja mjeri.

Žena, Majka, Kraljica Ga krili,
nebeska je pustoš mračna poput groba
u kojemu zemlja siva, suha cvili.
Duh se zloćudnika trese poput roba

koji je sahranio si Gospodara.
Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,
udisati sumpornoga grotla para
ili priznati da sam si svoja žrtva?

Tko će sada mjesto tebe ispaštati,
tko je sada tvoje ruglo i sramota,
tko će sada za te na Križ stati?
Tebe čeka, tebe sada čeka ta Golgota.

Tebi sad je sve to istrpiti
što si dao od svog srca kamena;
tebi sad je kaznu iscrpiti
sve do kraja, sve dok ima vremena.
‎16. ‎ožujka ‎2019. 08:00:21

Isus u tamnici

Bijaše to noć k'o neke druge 
što su pohodile Tebe, noći crne,
sve u Tebi i u Tvojim djelima
kada proživljavao si razne poruge
i kad zurio je u Te zloduh što nagrne
uvijek kada molitelji posustanu tijelima,

kad ih svaki korak tuče,
kad ih svaka pomisao goni
da podignu na se ruku;
kad ih duša jedva vuče,
kad im svaka riječ zazvoni,
kad ne vidi nitko njinu muku.

Jedna noć u noćima tjeskobe
Tvoje čiste duše što bi svijetlila u tami
kada barem ne bi bili tako slijepi
svi ti mučitelji koji Te zarobe,
koji sad su jači nego kad su sami
i taj zloduh što se za Tebe zalijepi

neće dugo poslije znati Tvoje ponore
i ta posrtanja kad se gubi razum,
kada plešu naokolo iskre udaraca
smiješnih tužbi kojima su vijećali do zore
Tvoji tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,
smrtonosni njima Sud što već Kalvarijom gaca;

jedna kratka noć kao kratak čas,
vrijeme Tvoje molitve za sve te duše
oko Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.
Baciše Te, Boga, u taj mračni kras
gdje u okovima blagoslivljaš one što Te ruše
da im dadneš milosrđa, svjetla živa.
‎16. ‎ožujka ‎2019. 06:50:48

Anđeo s neba

Anđela Ti tražim Tvoga
najvećega, među serafima
gdje Te, usrdna, pohodi
da utješi svoga  jedinoga Boga
koji dade bijela lica lepravima,
vlastita si čela krvava porodi;

koji dade kruha svima nemoćnima
a malaksalošću se oplijeni;
legije svih zloduha potjera
koji kinjiše se prizorima noćnima,
a sam sebe za đavla zamijeni;
trgovce pred svetinjom rastjera.

Sići na tu zemlju palu,
među sve strahote, mnoge zloće
može samo Jedan Jedini
koji će za kaplju malu
dragocjene Krvi što je vrazi hoće
pretvoriti se u pak'o silni.

Anđela Ti zovem da ga hvalim,
da me uči porukama
sve do kraja vremena,
da me nosi u časima palim,
da me drži na rukama,
da mi skida bremena;

da Ti šapne o ljubavi mojoj,
i o molitvama što se dižu,
i o srcu razderanu
što ga dadoh majci Tvojoj;
i o zlodusima koji gmižu
jer si zadobio smrtnu Ranu

kojom spasio si, Kriste, nas.
Anđela Ti zovem da Te hvali
poput Oca kojemu si ponajveće milje,
da mi Te pozdravi u taj Čas
jer su Tvoja krv i znoj mi dali
život, ljubav i slobode izobilje.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 20:50:32

Nebeski Domaćin - Isus pere noge učenicima

Znaš li da je Isus dobri, prepun milosrđa
Onaj strašni kada pravednosti traži;
da Mu ne dopire uzvik, niti vapaj srđa
kada psuješ i kad mnoga duša ti omrazi?

On je Kralj što sudi svojim pravorijekom,
ne može mu umaći ni besmrtnik,
ali ipak umre vječnošću i svojim vijekom
da bi svaka šuša mogla biti pravednik.

To je Svetac koji umiva ti noge,
to je Bog o kojem nit' ne sanjaš,
koji pere, čisti čak sve druge boge
što im predaješ se ili klanjaš.

Da li kada slijedio si Božje riječi,
da li kada slušao si Krista glas?
Da li vidio si kako Bog te liječi,
da li molio si ikad Njegov spas?

Znaš li da je ljudska duša čista
kada Isus dođe, sagiba se pa te pere;
znaš li da ti duša poslije toga nije ista,
da je nova i da stiže u nebeske sfere?

Uzalud ti čaranja i horoskopi,
prognoze i predviđanja iz jame;
uzalud ti jaki instrumenti, teleskopi
kad odozdo vidiš samo tragove od tame.

To je oporuka što je Bog ti ostavio
i svim ljudima sa zemlje crne, ratoborne;
njome Krist je tebe ozdravio,
mada sve su duše uvijek mrtve, nepokorne.

To je za te krst i vječni život, porođenje
kojega ti Krist u svojoj smrti daje
da oživiš, da ne umreš kao prljavo stvorenje,
da uskrsne tvoje srce što se nikada ne kaje.
‎14. ‎ožujka ‎2019.  18:58:27

Kristov sud

Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim
jer to mojoj grešnosti i priliči
da se kakvu grijehu nikad ne dam,
da od Tvog pogleda ne obnevidim
već da pokajem se kako doliči,
da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,

da se Mukom Tvojom često ganem
i da Tvojoj svetosti ja progovorim,
ili zato da se sjetim životnoga svjetla,
ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;
da se sama sa sobom ja dogovorim
kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra

jer me gledaš kao da sam izgubljena,
kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,
oviseća o Tvom skrletnome skutu,
a toliko često puta izljubljena
kao zemlja crna, kao kamen grubi
što Te dočekao na Tvom Križnom putu,

tako vezanoga, proslavljena, sveta
kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,
s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije
što je načiniše ruke ova svijeta
i dok najveće mi tajne svoje tajiš
zato što mi duša razapeta nije.

U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,
Pastiru sviju stvorova što ječe,
milosrdna vlast nad svima nama,
drven štap što dijeli pokoru il' čast,
a u mome srcu jošte prazne riječi zveče
iako sam davno započela s pokorama.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 17:38:26

Pjesnikovo jutro

Zorom, kada zaspali pjevači
još od noći snivaju gorke,
prvi jave im se anđeli svjetla
jer potiho bude ih svirači
notama Jesenjina i Lorke
dok se mjesec ljulja još od vjetra.

Normalan građanin još spi,
još su mu rolete dolje,
uskoro mu je na posao ići,
a u glavi pjesnika tek zri
što je sinoć išlo bolje,
hoće li na svoj zadatak stići

jer se svaka ispunjava riječ,
svaki stih se istini bilježi.
Glavobolja kao mamurluk prolazi,
anđeli i ptice dolaze na sveč
i svaka zabluda ujutro bježi
jer mu molitva na usne konačno dolazi.

Trudovi su noćni urodili plodom,
zloćudne mu misli umakoše:
Ti znaš, Bože, da sam Tvoj
pa otkloni što sam zadobio rodom;
moji grijesi sada Tebe prose
da povedeš sa mnom ovaj boj.

Smiluj mi se vjekom kao i do sada,
zloću moju ne gledaj tom danu
što ga dade meni da poživim;
načini od mene da uskipi nada,
Tebi predao sam svoju zoru ranu
da me čuješ kako Ti se divim.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 05:57:41

Povratnik

Umorne mi ruke padaju i traže
počinak u sjeni tvojih dlanova
koji stiske moje griju, snaže
sred nebeskih toplih stanova

gdje se sretnu povratnici
što su svijetom lutali za kaznu
kako procvali bi dovratnici
zemljana što dugo ištu pažnju

bar od nekog stvora, pomoćnika
ili prijatelja kojeg nikad nema tu.
Kad izgube naklonosti moćnika,
kao da su izgubili nadu svu.

Ne vjeruju anđelima jer imaju sjenu,
samo onom tko im pomoć pruži,
tko se nađe baš u tome trenu
i tko nikada ih ničim ne zaduži.

Tada primaju i pouke života,
tada hoće Isusove Krvi spasa,
oči im se otvaraju za divote
koje nisu htjeli prije kobna časa.

Svaka duša sreću ponekad izgubi,
ali mnoge žrtvuju se sada.
Onoj duši koja dugo nekog ljubi,
najveća je žrtva kada nestane joj nada.

Ako nađeš nekoga u ponoru zla
pa ga nadom obasipaš koju treba,
koju nije mogla dati mu ni zemlja sva,
taj se vraća k tebi u stanove neba.
‎13. ‎ožujka ‎2019. 17:33:52

Uskrsnuće prije smrti

"Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. (Gal 2,20a)."

Povjerovati Tebi, Kriste, kao svome jedinome Bogu i Gospodinu, svakoga dana, svake noći, u svakom trenu i bilo gdje, uzeti Te ozbiljno, prihvatiti savjet Tvoj i Tvoje riječi vršiti, znači zadobiti kraljevstvo nebesko, ući u to kraljevstvo vječnoga života.
Ljudi često ustuknu kada je riječ o Tvome uskrsnuću. Često misle da je možda to istina, da će i oni jednom uskrsnuti, ali ne vide kakva korist im od toga da u to silno vjeruju.
Vjerovati da si, Isuse, uskrsnuo, ne znači misliti da sam besmrtna, ne znači misliti kako ću o tome razmišljati kada i ako zaista uskrsnem, ne znači vjerovati da ću se već snaći ako jednom zaista uskrsnem, ali za sada, misliti, ne moram previše razmišljati o toj dobroj vijesti jer tu vijest o Tvome uskrsnuću ne mogu za života provjeriti.

U tome je velika zabluda.
Uskrnuće se događa u ovom vremenitom životu i prije same smrti, to jest, Ti, Isuse uskrsli, si taj koji se nastanjuje u čovjeku vjerniku koji Te prihvaća i prima. 
Vjerovati da si uskrsnuo znači ući u vječni život, primiti Tebe u svoj um, u svoju dušu, u svoje srce.

"Odgovori mu Isus: »Ako me tko ljubi,
čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti. (Iv 14,23)."

Kraljevstvo nebesko nađe se u srcu vjernika, u jedinstvu Tebe i čovjeka, u jedinstvu Duha Svetoga. U tome je značaj Radosne vijesti. Tko čuje da si uskrsnuo nakon tri dana kada su te mrtva i izmučena položili u grob, taj započinje svoje veliko obraćenje iz mlakosti u živo vjerovanje.

Vjerovati u Tvoje uskrsnuće znači vidjeti svijet Tvojim božanskim očima i učiti ga razumijevati Tvojim inače nedokučivim namislima i mislima Tvoga božanskoga srca. Da bi čovjek mogao to doživjeti, potrebno mu je istinski povjerovati u Tebe, vršiti Tvoju riječ u zgodno i nezgodno vrijeme, uvijek i posvuda. Što čovjek Tebi, Kriste, više vjeruje, to bolji je ovaj život njegov na zemlji i u vremenitosti. Tada nema propuštenih prilika, besmislenoga praznoga hoda, tada postoji sve bolja i bolja kvaliteta života.

Vjera u uskrsnuće definitivno mijenja čovjeka i njegov život, i njegovu okolinu, i uvjete i okolnosti u kojima živi i djeluje.

Vjera u uskrsnuće čini od čovjeka novo stvorenje, ražaruje srce vjernika te ga uči ljubiti i doživjeti ljubav, uči ga primati svako dobro i prihvaćati s povjerenjem sve što nailazi.

U takvoj vjeri čovjek se krštava od vode i Duha Svetoga, rađa se iznova i blaguje Tvoje Tijelo od kojega živi. U toj vjeri čovjek se može u sakramentu Pomirenja osloboditi svake brige o svojim propustima, svakoga pogrešnoga i neurednog razmišljanja; može promijeniti svoj govor i prestati upotrebljavati ružne riječi te naučiti blagoslivljati; u toj vjeri čovjek svoja djela može posvetiti da mu sva djela budu uspješna u volji Boga.

To je vječni život u vremenitom životu.
To je život u Duhu Svetomu koji se zauzima za vjernika i oprema ga svim potrebnim sredstvima, daje vjerniku molitelju mudrost i zdrav razum, pomaže mu da razumije ono što uči i obdaruje ga mnoštvom duhovnih darova i kreposti kao što su skromnost i umjerenost, nada, ljubav i sve kvalitetnija vjera, odnosno vjerski život u istini i pravednosti, u duhovnoj slobodi i razboritoj odgovornosti; daje mu snagu da izdrži sve. ‎13. ‎ožujka ‎2019. 06:50:47

"Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. (Gal 2,20)."

Jutarnji prinos

Gromovita riječ je Tvoja,
slavni Govorniče srcima vjernim,
daždi usred munja
poput nepregledna roja
spoznajama smjernim,
nikada ne kunja.

Tko Te ne bi čuo, poslušao,
slavni Gospodaru, Bože moj,
tko Ti ne bi ustreptao
kad bi reći pokušao
Tvoju riječ? Taj Ti nije soj,
nikad ne bi protepao.

Šapućeš mi riječi jasne
da ih vičem svima,
slatke riječi zakonika svog
da mi budu sasvim glasne,
da se uspnem krovovima,
da pokažem to je Bog,

to je Onaj koga slijedim
jer je tako jak i slavan
mome umu, srcu mom,
bez kojega ja ne vrijedim,
kome nitko nije ravan,
drugi nitko svijetu tom.

Utjeha je meni Tvoja riječ
i taj put po kojem tapkam,
slušajući zakon jak
što mi sladak, što mi mliječ
i srčika na mladim stapkam',
što će jednom slijediti ga svak.
‎11. ‎ožujka ‎2019. 05:37:59

Moja Kana

Uoči svečana dana
i događaja,
mada još je dugo,
koji za mene je kao Kana,
i bez pogađaja,
pjevala bih sasvim drugo

jer ne želim recitirati
o svem tome puku
što ga nema;
ne bih reciklirati
ničiju muku,
mada mnogi drijema.

Oni što su predaleko
kao uzalud se trude,
ali sve mi to izgleda kob
koja nije med i mlijeko;
možda su mi tikve lude,
al' ne vidim da sam rob

već mi piti dobra vina,
najbolja na svijetu
kojim luta beznađe;
moja Domovina
ima sudbu svetu,
oduvijek je snađe.

Zato se veselim svatovima
što se više tamo slave
nego pokraj jezgre gradne
gdje nas malo Krvi prima
da nas razdori ne smlave.
Živjele nam veze skladne!
‎10. ‎ožujka ‎2019. 16:40:45

Samo Bogu svom se klanjaj

"Isus mu odgovori: »Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu,
i njemu jedinomu služi!« (Lk 4,8)".


Ezekiel pred slavom Gospodnjom, a Savao pred ukazanjem Krista uskrsloga padaju na zemlju kao pokošeni.

"Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Gospodnja. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše (Ez 1,28)".

"Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« (Dj 9,3-4)".


Ako je izuzetak da čovjek Boga sretne tako u izravnom iskustvu, posve je prirodno da on u svemiru i tijekom svoga života prepoznaje prisutnost i djelovanje Boga, Njegove slave i Njegove svetosti ( Dufour, str. 420).


Klanjanje je izraz, spontan i svjestan, nametnut i htjet, željen u isti mah, složenog odaziva čovjeka koga je zahvatila Božja blizina: čovjek biva tada oštrovidno svjestan svoje beznačajnosti i svoga grijeha: 
- smeteno šuti:
"Posljednji Jobov odgovor
A Job ovako odgovori Gospodinu:
2»Ja znadem, moć je tvoja bezgranična:
što god naumiš, to izvesti možeš.
3Tko je taj koji riječima bezumnim
zamračuje božanski promisao?
Govorah stoga, ali ne razumjeh,
o čudesima meni neshvatljivim.
4O, poslušaj me, pusti me da zborim:
ja ću te pitat’, a ti me pouči.
5Po čuvenju tek poznavah te dosad,
ali sada te oči moje vidješe.
6Sve riječi svoje zato ja poričem
i kajem se u prahu i pepelu.« (Job 42,1-6);

- klanja se dršćući:
"Po velikoj dobroti tvojoj
unići ću u dom tvoj;
past ću ničice pred svetim domom tvojim,
Gospodine, prepun poštovanja (Ps 5,8).",

- i zahvaljujući:
"Duboko se naklonim i štovanje Gospodinu iskažem te blagoslovim Gospodina, Boga gopodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu (Post 24,48);

- svim je svojim bićem kliktavo smjeran:
"Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

3Jer velik je Gospodin, Bog naš,
Kralj veliki nad svim bogovima.
4U njegovoj su ruci zemaljske dubine,
njegovi su vrhunci planina.
5Njegovo je more, on ga je stvorio,
i kopno koje načiniše ruke njegove.

6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! (Ps 95,1-6)".


Budući da taj odaziv vjere zapravo obuzima svekoliko biće, on izbija u vanjske geste, i jedva da ima pravoga klanjanja, a da tijelo na neki način ne izrazi Gospodinovo vrhovništvo nad svojim stvorenjem i ne iskaže smjernost stvora koji je potreban i koji pristaje.



Bogoslužje kliče Bogu trostruko "Svet", Krista proglašava "jedinim Svetim"; ono svetkuje svece. Govorimo i o svetim Evanđeljima, svetom tjednu, a i sami smo pozvani da postanemo sveti. Stoga se čini da je svetost neka složena stvarnost koja je u vezi s misterijem Boga, ali i s bogoštovljem i moralom; uključuje u sebi pojmove svetog i čistog, ali ih i nadilazi. Kao da je pridržana samo Bogu, nepristupna, ali neprekidno se pripisuje stvorovima.
Riječ "svetost" usmjeruje nas prema ideji odvajanja od profanoga; svete su stvari one koje se ne dotiču ili kojima se ne približava, izuzevši pod stanovitim uvjetima obredne čistoće. Bremenite su dinamizmom, misterijem i veličajnošću u kojoj se može nazrijeti nešto nadnaravno; stoga pobuđuju pomiješani osjećaj groze i privlačnosti kojim čovjek biva svjestan svoje malenosti pred tim očitovanjima veličanstvenoga.

Biblija sadrži objavu Boga samoga i definira svetost u njenu izvoru, u Bogu od koga dolazi svaka svetost. Ta izvedena svetost jest ponajprije nešto vanjsko osobama, mjestima i predmetima koje čini "svetima".
Stvarnom i nutarnjom svetost postaje tek darom Duha Svetoga kada se Ljubav, Bog sam saopći, pobjeđujući grijeh koji je priječio zračenje Njegove svetosti:

"Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi (1 Iv 4,18)".

Božja je svetost nedostupna čovjeku. Da bi je čovjek prepoznao, potrebno je da Bog posveti sebe, da se pokaže svetim, očitujući svoju slavu. Stvaranje, teofanije, kušnje, kazne i nesreće, ali i čudesna zaštita i nenadana izbavljenja - sve to otkriva u kojem je smislu Bog svet:

"Ovako govori Gospodin Bog: »A kad skupim sav  dom Izraelov između narodâ po kojima su razasuti, očitovat ću u njima svoju svetost pred očima narodâ. I nastanit će se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu (Ez 28,25)".

Budući da se neprekidno očituje čovjeku, svome narodu (veličanstvene teofanije na Sinaju u Izl 19,3-20), ona se javlja kao zastrašujuća i tajanstvena moć koja može uništiti sve što joj se primakne ili blagosloviti one koji Boga primaju, svetost se nikako ne svodi na odvojenost ili transcendenciju: ona uključuje sve bogatstvo i sav život što ga Bog posjeduje, svu Njegovu moć i dobrotu (Dufour, str. 1314).
Ona nije pridjevak Bogu poput drugih pridjeva, ona je obilježje Boga samoga.
Bog sebi pridržava mjesta, osobe, predmete, vremena i sve Mu je to posvećeno utvrđenim obredima pa samim tim zabranjeno za svjetovne upotrebe.
Sve su te stvari svete, ali one to mogu biti u različitoj mjeri, već prema svezi koja ih povezuje s Bogom. Svetost tih osoba i tih posvećenih predmeta nije iste naravi kao Božja svetost već je plod slobodne Božje odluke, u skladu s Njegovim zakonom, u skladu s obredima što ih je On utvrdio. Potrebno je razlikovati istinsku svetost koja je svojstvena Bogu i svetost kojom su neke osobe ili predmeti izuzeti iz svjetovnoga te postavljeni u neko srednje stanje koje istodobno zastire i očituje Božju svetost.

Sveti Sluga Božji, Krist, podnijevši smrt, mada je Tvorac života, jest u najvišem smislu Svetac (Dj 3,14 sl) i Njegova je svtost drukčijega reda nego ona sasvim relativna svetost svetih starozavjetnih likova; ona je svetost Boga koja ima ista duhovna svojstva, ista čudesna očitovanja, istu otajstvenu dubinu, poznato od prije. Iz te svetosti Isus ljubi svoje dotle da im daje svoju slavu, primljenu od Oca, i da se za njih žrtvuje; Krist se upravo tako pokazuje svetim:

"I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini.
20Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
21da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
22I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
23ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.
24Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta (Iv 17,19-24)".

Kristova žrtva vjernike posvećuje istinom dajući im istinsku svetost.
Kršćani su dionici u životu Krista uskrsloga, po vjeri i krštenju kojim oni dobivaju pomazanje koje dolazi od Svetoga; oni su sveti u Kristu, po prisutnosti Duha Svetoga u njima jer oni su kršteni Duhom Svetim.
Vidi i usporedi: 1 Kor 1,30;  Ef 5,26;  1 Iv 2,20;  1Kor 1,2;  Fil 1,1;  1 Kor 3,16sl;  Ef 2,22; Lk 3,16//;  Dj 1,5;  Dj 11,16.

Djelovanje Duha Svetoga u Crkvi razlikuje se od djelovanja Duha Božjega u Starom zavjetu: širina i sveobuhvatnost Njegova izljeva znače da su se, poslije Kristova uskrsnuća, ispunila mesijanska vremena (Dj2,16-38). Dolazak je Duha Svetoga vezan uz krst i vjeru u misterij Krista umrloga i uskrsloga (Dj 2,38;  10,47;  19,1-7).
Prisutnost Duha Svetoga u čovjeku vjerniku i Božjem narodu vjernika jest trajna.

Novina kršćanskog klanjanja (Dufour, str. 422) nije samo o novom liku o komu se razmatra: o Bogu u tri osobe; taj Bog, koji je Duh, preobražava klanjanje i dovodi ga do savršenstva: odsada se oni koji su rođeni od Duha (Iv3,8) mogu klanjati u duhu i istini (Iv 4,24). Taj stav nije u nekom čisto nutarnjem postupku bez gesta i oblika već proistječe iz posvete svekolikog bića, duha, duše i tijela (1 Sol 5,23). Sve je njihovo, zato što su oni Kristovi i što je Krist Božji (1 Kor 3,22 sl.).

Klanjanje u duhu zbiva se u jedinome hramu koji je mio Bogu, u Tijelu Krista uskrsloga (Iv 2,19-22). U njemu duhovni pridružuju svoje klanjanje onom jedinom klanjanju koje je Ocu milo (Mt 3,17); oni ponavljaju poklik ljubljenoga Sina: "Abba, Oče! (Gal 4,6)". Najzad, u nebu više neće biti hrama već samo Bog i Janje (Otk 21,22); klanjanje ondje neće prestajati ni danju, ni noću (Otk 4,8), njime će se iskazivati čast i slava Onomu koji živi u vijeke vjekova (Otk 4,10;  15,3 sl.).
‎10. ‎ožujka ‎2019. 04:46:44

Ljubav koja prima

Krvi Tvojoj, vodi koja izlila se nama
kao jasna poruka i znak božanstva,
kao znak Ti ljudskosti, jer Ti si žrtva sama,
klanjat ću se kao da sam stigla iz poganstva,

svaki puta kao da mi to je prvi put.
Nekad se nasmiješiš kao prostodušno Dijete,
ponekad me strah da će smlaviti me pomor ljut,
ali uvijek čujem kako nove spoznaje mi slete.

Krvi Tvojoj, Tvome Tijelu izbijenom, razapetom
klanjat će se duša moja, ruke, srce i moj um
jer ja osjećam se tako živom u Tvom domu svetom
gdje se susrećemo kao vode kap, kao krvi šum,

kao istorodna bića, makar ja sam samo glina, blato,
a Ti mi lepršavo zalaziš u sva moja pješčana zrnca
i od moje tvrde, sirove kakvoće nastalo bi zlato,
sve bi u meni pokrenulo se od životna trnca.

Postadosmo prijatelji, Isuse, Ti i ja, kao neko čvrsto naručje,
kao da smo vezama se svezali nevidljivima.
Ti me oživljavaš svakog časa kao nadnaravno lučje;
kao svoga sina čitavu me Tvoja ljubav prima.
‎09. ‎ožujka ‎2019. 19:18:59

Što vjerujemo, čemu se klanjamo

"Prije mene nijedan bog nije bio načinjen
i neće poslije mene biti (Iz 43,10b)."

Lažni bogovi nisu samo oni premnogi bogovi i božanstva za koje se zna i čuje da im se neka veća ili manja grupa ljudi klanja.
Lažni bogovi su u prvom redu kumiri, kipovi koje čovjek načini pa zamišlja da ti kipovi u sebi sadrže božansku moć te ih mole svašta i klanjaju im se.

"5Usta imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.
6Uši imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu. 
7Ruke imaju, a ne hvataju,
noge imaju, a ne hodaju;
glas im iz grla ne izlazi.
8Takvi su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju (Ps 115, 5-8)."

No, sve što čovjek načini može čovjeku postati kumir, kip, lažni bog i lažno božanstvo kojemu se čovjek prepušta, odaje i klanja:
- obrazovanje, ono što čovjek dobro nauči u školama svijeta;
- opća kultura, ono što se stječe kućnim odgojem i obrazovanjem;
- narodni običaji i različite tradicije;
- ideje, bilo kakve ideje koje svi ljudi nose sa sobom kroz život;
- principi ljudski, privremeni i povremeni zakoni i propisi koje si čovjek odabere;
- samostalno tumačenje knjiga i spisa, vjerske literature;
- novac i vrijednosnice;
- stvari i predmeti za opću i osobnu upotrebu;
- zgrade i raličita zdanja;
- automobili i sva prijevozna sredstva;
- oruđe i oružje;
- medicinski, glazbeni i ini instrumenti;
- mobiteli, računala i njihovi programi i aplikacije;
- bilo koja i bilo kakva pisana riječ;
- govori, glasovi i zvuci;
- institucije braka, pravosuđa, umjetnosti, muzeji, opere, ujedinjeni ljudi i narodi, političke stranke;
- vjerski predmeti;
- kućni ljubimci, životinje, biljke minerali, zvijeri;
- vremenske prilike, pijavice, ledenjaci;
- nebeska tijela, sunce, mjesec, svemir;
- znanost, politika, sport, umjetnost;
- bogatstvo, moć, vlast;
- ljudske sposobnosti, snaga ljudska, spolna moć, inteligencija, intuicija, emotivnost;
- droge i sredstva uživanja, tablete i ljekovi;
- hrana, piće, kava, cigareta, kolači, slatkiši, alkoholna pića, sokovi, bezalkoholni napitci, prirodni pripravci, čajevi;
- ideali dobra, istine, ljubavi, pravednosti, slobode;
- brzinski savjeti;
- sva bezvoljna živa bića: biljke, cvijeće, mravi, pauci, razne vrste štakora, bakterije, virusi;
- idoli, umjetnici, pjevači, glumci, političari, vođe, buntovnici;
- muž, žena, šefovi, direktori, upravitelji, socijalni radnici, liječnici;
- filozofije, ideologije i religije;
- vlastita svojstva i osobine, duša, srce, organi;
- različiti duhovni programi i duhovnosti;
- sva ljudska djela i nedjela;
- toplina, hladnoća,
- ljudsko i ino zdravlje;
- bolesti i mane;
- razne ljudske sposobnosti i prirodni darovi i moći;
- pobunjeništvo i kontriranje, kritičko razmišljanje, govorništvo;
- prirodne ljepote, domovina, nacija, ljudski prirodni i društveni darovi;
- naslijeđe, baština;
- humanitarna načela i djelovanje, humanizam;
- stari spisi, knjige, književnost, literatura;
- hrana, piće, odjeća, stanovi, kuće, domovi;
- uživanje života i uživanje u životu;
- zakoni i zakonitosti, kazne;
- religiozna iskustva, predodžbe, mentalne slike i viđenja, prividi, sablasti, halucinacije;
- tajnovitost, šutnja, znanje, iskustvo i sve okultno;
- neznanje, nevinost, naivnost;
- svjetlo i svjetlila, prosvjetljenja;
- svijest;
- besmrtnost;
- mjena i promjenjivost;
- društvene promjene, društveni napredak, kulturni događaji;
- činjenice, dokazi;
- općenitost, generaliziranje, univerzalnost;
- pojedinačnost, jedinstvenost;
- razna imena i nazivi;
- vlastite i osobne potrebe, uključivo i vjerske potrebe i slično.


Mnogim navedenim osobama, stvarima i pojmovima dobro je odati dužno poštovanje bez pretjerivanja, posebice je mudro poštivati sebe, Boga i druge ljude i stvorenja, umjerenost, poniznost, skromnost i povjerenje te razboritost. ‎08. ‎ožujka ‎2019. 09:37:08

Evo majke

Jednom su je znali kao ženu,
govorili da je njena duga lista,
da ju Bog je pronašao uzvišenu
pa ju pustio je da zablista

uslišanjima svih molitvi i vapaja.
Njoj dopustio je da Ga zove,
da Ga dirne čarju svoga značaja,
da Mu rekne svoje kratke slove

za sve duše mnoštva ovog svijeta.
"Evo majke", rekao je nama svima:
"koja oslobađa srca speta,
daje Boga ljubljenima."

Majka Boga postala je majka vjere,
majka svim stvorenjima što pate,
a da ne znaju za Božje neizmjere;
ona učila ih da se k raju vrate.

Jedna žena, skromna kao mnoge druge,
u dubini svoje duše tajnu skriva,
ona spasiteljica je svjetske tuge,
uvijek znat će što ti se u srcu zbiva.

Kada ništa ne znaš, pitaj nju
da ti sve što čezneš dadne,
ona ima moć i dušu najtanju
kada svijet u crnu noć zapadne,

ona je ta koja svakog prima,
koja zagrlit će sve na kraju dana
kada Krist nam kraljevati ima,
ona ti je spas od sviju rana.
‎08. ‎ožujka ‎2019. 06:37:30

Watch The Story of Hosea - Amazing Love Full Movie Online in HD

Bog je ljubav

Možda je opet vrijeme sjećanja,
možda je ovaj san očitovanje znaka
i obećanje stalnih susretanja,
možda je tuga bosih dječaka;

možda su ruže nekada bile krasnije,
a vremena možda bijahu sretnija;
možda se ljubilo puno strasnije,
možda su djeca bila spretnija,

ali čovjek odavno ima priliku
naći se spremnim za promjenu,
promatrati Život u Kristovom liku
kako bi spoznao svoj čas i mjenu,

priliku za povratak i obraćenje
gdje se izdiže od svoje kobi,
gdje univerzalno je zrenje
u stanju vjere što kamen drobi.

Svi odbjegli i svi koji su ostali
u svome srcu istu himnu nose,
odu vječnosti od koje su otpali
i odu povratku duhovne rose,

novu nadu u novi dan i boljitak.
Vječna je samo čežnja za Bogom,
o tome svjedoči i oda i Svitak,
o tome se radi i brojkom, i slogom.

Rumene ruže i zelene livade,
oblaci što se u nebu gube
uvijek su znaci beskrajne nade,
simboli srdaca koja se ljube.
‎07. ‎ožujka ‎2019. 04:09:24

Načini me prahom

"Približite se Bogu
i on će se približiti vama! (Jak 4,8)."


Hvala Ti, Kriste, za ove naporne dane, hvala Ti za ove besane noći, sav taj trud je za mene najljepši dar. Smisao svega toga bio si Ti. A ja sam tako sebična. Tvoja volja za mene je tako slatka ili to ja svoje radosti gledam kao Tvoju volju, sastavljam svoje Evanđelje. Ova stroga savjest ne dopušta uopće takvu mogućnost da bi Božja volja mogla za čovjeka biti tako ugodna. I što više učim prepuštati srce Tebi, to mi je križ sve slađi. 
"Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!
Zakukajte, protužite, proplačite!
Smijeh vaš nek se u plač obrati
i radost u žalost! (Jak 4, 8b-9)."
Čiste su Tvoje ruke, Gospodine, jedna je Tvoja duša i srce, i nisu podijeljeni, ni razdijeljeni. Tako vele da ću Te lakše uočiti, da ću Te bolje čuti. Ti žališ i plačeš, Ti si tužan, Ti si žalostan. S Tobom mi je žalovati, ne zbog Tebe jer Ti si svet već zbog moje solidarnosti s Tvojim raspoloženjem prema nama, zlim ljudima.
Ti žeđaš. Moju vjeru da se raspiri, moju slobodu da lakše biram, da biram bolje i uvijek Tebe, Dobro. Ta, što bi mi mogao više dati i što bi mi mogao više biti, i tko bi mi bio dobar ili bolji nego Ti?
Ne žalim ja toliko zbog svoga grijeha već zbog toga što Ti žališ oko toga više nego ja. I kako bi mi mogao protumačiti što je za mene najbolje pa reći da si to Ti, da si Ti ono što je za mene najbolje? Zar ne bih pomislila da sam rob i marioneta i da to ne može za me dobro biti?
I zbog toga tuguješ jer kako da mi pokažeš svoju beskrajnu ljubav i strpljenje, kako da mi se smiluješ kad ja to zapravo ne želim ili možda želim, ali sam mlaka. A to je zlo. Biti mlak u dobru jest zlo.
Stvorio si me takvu da moram barem djelomično razumijeti što od mene očekuješ, ali toliko sam zla da mi logika Tvoja nije jača strana pa razmišljam često uzalud, razmišljam s visoka i ne razumijem ništa.
Ponizit ću se, postat ću opet prah, poći ću opet u Galileju da me tamo dočekaš jer kad progledam, nema ljepšega iskustva.

Hvala Ti, Isuse, za sve što si mi dao, za sve što mi značiš.
Hvala Ti za život, hvala Ti za Tebe.

Muka Tvoja trajni je Grad za mene.
Muka Tvoja izlaz je iz moje zloće.
Muka Tvoja rasvijetljuje sav moj život.
Muka Tvoja prosvjetljuje moje misli.
Muka Tvoja, Gospodine, otapa kamen s moga srca.
Muka Tvoja spašava me od mlakosti.
Muka Tvoja spašava svaki dragocjeni trenutak moga života.
Muka Tvoja od moga života čini ono što moj život može biti.
Muka Tvoja poništava svaku napast u kojoj bih propala.
Muka Tvoja najslađa je kušnja moje vjere.
Muka Tvoja, to je ljubav Boga.
Muka Tvoja nije običan ljudski kratkotrajan zanos već trajno sigurno srce.
Muka Tvoja otvara vrata moje sebičnosti.
Muka Tvoja izlijeva se u moje biće.
Muka Tvoja oživljava moju srž.
Muka Tvoja uvijek je uskrsnuće zajedništva između Tebe i mene, i našega jedinstva.

Muka Tvoja vječni je moj povratak.
Muka Tvoja je ključ svih vratiju.
Muka Tvoja je znak i dokaz jedinstvenoga Tvog božanstva.
Muka Tvoja razlog je ljudskosti Tvoje.

Načini me prahom i pepelom, Kriste, da me opet oživiš, da mi udahneš svoju božansku ljubav kako bih mogla bolje ljubiti Tebe.
‎06. ‎ožujka ‎2019. 21:42:12

Znak

Čvrsto sklopljenih ruku
dozivam noćnu čistoću,
vezujem kostrijet u struku
i tražim istu onu čvrstoću

kojom sam dan ovaj počela,
dan pepeljenja duše
koja od grešnoga tijela
čini pustinjske suše

i kao da nalazim tamo dijete
što bilo je ozbiljno poput groba
s mirisom kiše, s okusom sjete.
Smiluj se, Kriste, oslobodi roba,

slugu svoga koji Te prati,
pipa u mraku, molitvom zove;
odijeli napast, kušnje mi skrati,
otvori ove pretijesne rove,

pokaži mi tanku svjetlosnu zraku
po kojoj ću naći gdje mi je blago
i hoće li srce u zemljicu laku,
i hoće li ovamo lice Ti drago.
‎06. ‎ožujka ‎2019. 20:17:44

Lišće na dar

Volim te sresti
poslije napornih dneva,
pjesmu ispresti.
Ta, duša stalno pjeva.

Ne činim što moram
i što bih htjela
od ranih zora
do sutona bijela,

al' Korizma jest i za mene.
Koljena u pepelu,
kostrijet na kosti ramene.
I Bog se odaziva mome apelu,

uvijek mi pokoru daje.
Ona dolazi izvjesno
rukam' što molitvu gaje
i to raspremanje prijesno,

svlačenje zime,
čekanje proljeća.
Nosim i posebno ime,
jedinstveno usred stoljeća.

Darujem svoje vrijeme
jer što bih inače;
molitveno sjeme,
sve plodnije i jače,

proklijalo ovih noći.
Sitno zrno,
sito mudrosti i moći,
kao ponoć crno,

tako neugledno
i tako jednostavno,
a sipi neuredno
kao izobilje slavno

kada nam Bog daruje blaga.
I mala je, sitna grančica,
posebno draga
kao i ognjena Cvjetnica.
‎04. ‎ožujka ‎2019. 19:15:30

Božje obećanje

Pitam se ponekada, i češće,
hoćeš li me ikad naći
na tim obalama šturim
gdje su jedra moja, triješće,
lađa koja ne može izaći
prema visovim surim

gdje bi se do tebe možda i dotepla
kad bi vjetrovi joj povlađivali,
kad bi bili malo povoljni.
Od kada me sudba od tebe odsjekla,
kako zlodusi su to i razrađivali,
nikakvi mi zazivi nisu bili dovoljni

da ih zbog tebe prozborim, da zaištem
opet poslušati tvojih riječi zvuk
ili ugledati tvoje sjene plašt;
radije se sjećam uspomena koje tište,
radije u noći gledam onaj muk
od kojega tuga hoće rast'

jer ja drugo nemam ili neću,
jer mi Božje obećanje zvati ne da
ono što za mene nije određeno.
Zato ipak pronašla sam sreću
koja dođe kad se duša preda,
kad je srce sjećanjem omeđeno

i u Bogu svom provodi dane
jer Bog daje svega sve to više,
što se duša jače uz Njega privine.
Tad i ljubav duši mojoj plane,
uspomene postaju sve tiše
i tada mi Bog i zvijezde s neba skine.
‎03. ‎ožujka ‎2019. 19:32:21

Radosne suze

Želim Ti život svoj opisati
da Ti pokažem zahvalnost svoju,
Zaštito moja, Bože moj,
jer kako bih milost Tvoju narisati
i kako bih spoznati ljubav Tvoju
i uslišanja prevelik broj,

ali Ti sve to već odavno znaš,
Ti mi se smilova, dobri Pastiru,
već od utrobe iz koje potekoh;
djela moja i riječi mi opravdavaš,
sebe mi daruješ da živim u miru,
a ja Ti ljubav Tvoju prorekoh.

Zbog svih onih dana kad sam Te tražila,
ja kriti ne mogu svoje radosne suze,
kad bijah napuštena i sasvim sama
pa ne znadoh Desnicu koja me snažila
dok Ti mi ne polomi te tijesne uze
pa tada raskinu se od mene tama.

Čuješ li, Uzdanice moja, stihove moje;
vidiš li, Utjeho, moju zahvalnost
i radost, i svjetlo srca moga?
Ja pjevat ću dušom nježnosti svoje,
u srce ću staviti stečenu stalnost
i hvaliti Tebe, mog jedinog Boga.
‎03. ‎ožujka ‎2019. 05:09:56