Sjećanje na pakao

Ne, ne želim načiniti remek-djelo,
niti poeziju slavnu ispisati,
ili gore, duboko izrecitirati.
Ne želim si slavu, niti književno odijelo,
ne želim sve stihove izbrisati,
ne želim pjevati, ni svirati.

Ja hoću samo mijenjati svijet,
barem ovaj što je, navodno, moj.
I želim da ljudi znaju što želi Bog.
Sebe mijenjam, ali nisam za mrijet',
u meni živi moranje i nespokoj,
ne mogu skrenuti s puta tog.

I da, pakao realno postoji,
o tome rijetko da bi tko dvojiti.
Da li je vječan, to čovjek zna
kojemu drugi ovaj svijet iskroji
i koji neće se s Bogom spojiti,
to je uvijek ljudska odluka,

te stvari ni Bog ne može reći.
Razni liberali zaista slobodu neće
već obijesno teže za svojom vlašću,
spremni su za se i bezdan prijeći.
Život je izbor, nije pitanje sreće,
treba se samo suočiti s čašću,

svojom i tuđom, i s dostojanstvom.
Sam čovjek je sebi dokaz jedini
za sva stanja raja, pakla i čistilišta.
Ljudi su sami sa svojim izgnanstvom,
a sam je i Krist na toj ledini
na kojoj ljudi nikad ne nauče ništa.
‎ponedjeljak, ‎5. ‎lipnja ‎2017.  15:14:02