To toplo ljeto

Prekrasne su niti ova ljeta što se valja
na tom suncu kao neka lijena, užarena masa.
Pločnik sada gori, isparava, grad se kalja
ovim sparnim, zapečenim znakovima užasa

što se događa po svjetovima paleža i rata
pa zaboravljaju duše gledati ljepotu.
Nije bilo davno kad smo znali usred blata
radovati se i suncu, ljetu i životu.

Ljeto ipak dolazi po svome rasporedu,
Bog nas grije makar i ovakve,
šalje nam toplinu, hlad u drvoredu
od kojega ljudi načiniše pakle.

Ako ima netko tko bi živio u miru,
taj se puti gdje je najvrsnija hladnoća
da se baci u tom vrtlogu i viru 
tamo gdje je najbolja kakvoća

osjećaja odmora i olakšanja što ga nema
pa se mora opijati još po konobama
i terasama za one koji društvena su krema.
Ljeto dolazi svim ljudskim osobama

što im nije lako i koje se ljeti prazne.
Beskućnici dolaze na svoje klupe,
upriličuju se i priredbe razne
po svuda se sreću ljudi i stvaraju grupe.

Tu su i svi oni, izišli su kao lijeni štakori,
što nam kroje pravde za predugih zima.
Po svuda se traže osvježavajući lahori,
a za nevolje nam kriva neka neobična klima.

Bog nam šalje sunce, užareno ljeto
da nas upozori na to tko je Vladar svega,
tko je Onaj koji sve nas ljubi sveto,
što su oni koji zanemarili su Njega.

Jednim kratkim potezom sve je to popravljivo,
ali neće ruke sklopiti se, molitve izustiti,
neće hlada čovjek koji valja se balavljivo
već bi svoje uzavrele strasti kao pakao ispustiti.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 02:43:28