Puna sve gorčine što se nakupila,
sunčeva se lava diže kao magla iznad klanca,
korito je stare rijeke popunila,
još do mora spojila je brda i doline poput lanca.
U kanjonu ispod magle rijeka teče
i sporo se kao golem titan valja
koji će se prolomiti kao da ga magla peče,
to je para koja označava snagu dalja
što ga je prevalila rijeka iz planine.
Velika je njena mudrost, količina
kojom je napunila dolinu tišine,
prekrila sve parom svojom poput plina.
Ona sad izgleda kao prvi onaj dan
što se javi poslije smaka svijeta;
mada nadošla je kao ružan san,
ona sad uranja moru poput cvijeta.
Oblaci se nadvili nad rijeku,
puni prijetnje i strašno se crne,
a kroz njih odaziva se svjetlo na tu jeku,
obasjava maglu, nikako ne trne.
U daljini magle nema, to je more sinje,
more pusto čiji val je sasvim uzburkan
zbog te gorke vode koja dođe mu k'o inje,
toliko je toplo kao da je tamo daleko vulkan.
Rijeka ta na ušćima se sasvim bistri
kad bi bilo koga tko bi pogledao
samo malo dublje u taj topli zrak i čisti;
tad bi čak i onaj slikar bolje progledao.
petak, 2. lipnja 2017. 19:38:00
No comments:
Post a Comment
just do it