Mana je padala s nebesa i nije se moglo dopustiti da propadne, ali se nije sakupljala za sutradan jer tada se opet pojavljivala (Iv 6,49: "Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe").
Od kruha kojega je Isus umnožio i nahranio njime pet tisuća ljudi (Iv 6,10-11) preostalo je nekoliko ulomaka:
Evanđelje po Ivanu, glava 6, redak 12-13
"12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali."
Tada, u velikom čuđenju, ljudi mnogi povjerovaše Isusu. A Isus, kao da su dostigli određeni prag zrelosti, započne novu lekciju (Iv 6,32-33):
"32Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
33jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu."
pa, kad Ga zamoliše da im uvijek daje na taj način hrane, Isus reče ono što ih je iznova okrenulo od Njega (Iv 6,51)
"51Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
– za život svijeta."
Iv 6,54-56
"54Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
56Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu."
Potom se raziđoše mnogi, a Isus se okrenu svojim apostolima te ih upita hoće li i oni (sada) otići na što Mu Petar odgovori (Iv 6,68):
"68Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!"
jer bez riječi blagovati kruh svagdašnji ili pokupiti manu nije isto što i slaviti Boga u riječi Njegovoj. Bez riječi Isusovih ne bi niti nas bilo, Njegova riječ nam je važan sastojak koji blagoslivljamo i blagujemo. Od riječi Isusovih uvijek ostaje trag u nama i to što u nama preostane nakon blagovanja moramo pažljivo i oprezno sakupiti i koristiti. srijeda, 14. lipnja 2017. 22:00:23
No comments:
Post a Comment
just do it