Noć je vrijeme za nas

Kao da ću sada nešto važno reći,
značajno za druge i za nas.
Kao da se ne bih mogla toga odreći:
pokazati taj bajni žića kras,

prenijeti na papir srčanu emociju,
zadržati osjećaj i tada ga pamtiti,
čitati sve iz početka krajičkom očiju,
u dubini tajanstveno plamtiti.

Noć je vrijeme za pjesnike i mudrace,
i za kontemplaciju Božanstvenosti
ako ju tko nađe i doživi jače,
noć je čas u našoj tajanstvenosti

kada otkrivamo sebe, nalazimo Boga
ili možda neko prelijepo otkriće. 
Ona može zahvatiti bilo koga,
glazbenika, slikara, siromašno biće.

Želim to zahvatiti jer budim se žurno,
tada nestaje iz mene onaj spokoj, stih
pa dolazi jutro, ali tmurno;
pjesma mi i molitva bježe kao lopov tih.

Potrebno je zahvatiti nadahnuće
prije nego što se spozna svijet,
kada snovi djeluju još vruće
i dok traje onaj spokoj svet,

ona radost postojanja, od buđenja sreća
koja naglašava ljudsko dostojanstvo,
i dok nije zahvatio rat i neka bijeda veća
ono bremenito duševno prostranstvo.

Prići ću ti, osjećaš li ljude sve
ili samo to raspoloženje
od samoće i od inspiracije?
Da li želiš neko produženje,

neki osjećaj što vodio te snovima?
Ili možda susreo si neko proročanstvo,
možda te probudila oluja nad krovima,
možda sanjaš neko novo poznanstvo?

Za to sve ti moraš biti sam, sam u sobi,
sam na prozorima svoga grada;
moraš osluškivati u kojoj si dobi,
moraš izbjegavati trenutke jada,

ne zbog toga da bi bolje skladao
nego zato jer se puno toga sjećaš:
kad se nikom do papiru nisi jadao.
Sad i uvijek svoje nevolje osjećaš,

ali s toga mora postojati olakšanje
u kojemu duša se odmara,
mora postojati ono blago stanje
kada duša kvalitetno stvara.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 01:04:14