Želim ti reći i artikulirati
onaj sjaj u nečijim očima,
onaj dah što se ne daje dirati,
klecanje što se krije u krocima.
Želim ti napisati i definirati
psihotična stanja straha bez mjere,
stida pred kojim se ne može birati
hoćeš li podsmijehe kao križ svoje vjere.
Želim ti predati i komunicirati
mekoće što u dubinama duše stoje
kao tvrđave što se ne daju minirati
ako se strava i sram pred njima postroje
jer od užasa i odvratnosti dolaze muke,
a ne od nekih prijetnji ubojstvom,
jer nitko nikada ne podnaša terete bruke
dok svi znamo smrt s njezinim svojstvom.
Želim te obavijestiti da ti nosiš lijeke
što ih tako često i nervozno išteš
i od mene, i od Boga koji živi u vijeke
i pod kojim dušu sve jače stišćeš.
Želim ti posredovati istinu, ali ne mogu
jer duša ti bježi od mene kad me nasluti,
bježi nekom idolu i umišljenom bogu,
ne vjeruje nikome, ni onome što ćuti
jer kao da je nitko nikada nije poučio
da je ta tvoja duša draga
istina koju nikada nisi proučio
jer tada bi znao da je kao majka blaga.
četvrtak, 22. lipnja 2017. 13:15:42
No comments:
Post a Comment
just do it