Sretnici

 

Toliko te ima

u riječima ljudi,

u odama silnim;

na mnogim zaslonima,

u centrima grudi,

na rukama mirnim.

Velika čeznuća,

potrebe nepresušne,

stalno dozivanje.

Potraga vruća,

iluzije slušne

i zapitkivanje.

Tako si neznatan

gdje te ne tražimo,

Kralj si nam skromni.

I Zakon ti zlatan,

a njim se ne snažimo;

i propisi pomni.

Molitva tvoja

spas je za nas,

kraljevstvo neba

neprikladna kroja,

u pogrešan čas,

a sve što treba.

Svi smo mi sretnici

i k tebi pozvani

na vječne hvale.

Kao ljudi na skretnici,

pažljivo probrani,

duše te zazvale.

31.12.2023. 15:09

Poziv iz Jaslica

Rado srce bih pospremiti

izvan tijela svoga,

na tvoj razapeti stup

te bih ga opremiti

blagoslovom Boga

da postavim nas na kup.

Često mislim da si usamljen,

da po tebi vjetar brije

kao pustinjskome domu

što na oknu stoji uramljen

i još poput svetinje se vije

u tom sunčanome lomu.

Malo nas je izabranih, svetci poje,

među pozvanima na Golgotu

svakog dana, svake nove zime.

Ipak nađemo se i mi dvoje,

makar nespretna sam tom životu,

a još zbore za me neko drugo ime.

Isuse i Kriste, Bože moj,

kako da ti pjevam hvale,

kojom notom ja, bez glasa?

Bolje da sam samo broj,

samo da se ne sažale

kao da su nešto iznad spasa.

Drvo tvoje mi je draže,

jasle kao trina ili sijeno,

ugodno je tako blizu biti.

Djeva lijepu riječ mi kaže

jer je uzneseno srce njeno

koje nitko ne može zaustaviti.

31.12.2023. 03:22 

Pečat Ljubavi

Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.

Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.

Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.

Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.

Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23

 

Božanska životna dinamika

Pitam se, Isuse, koliko smo svjesni da si ovdje i da si živ, i koliko nam dopire do srca tvoja životnost i prisustvo; jesmo li svjesni tvoje akcije u svakome momentu našega života.

Pitamo te za savjet, molimo, kontempliramo i dolazimo do nekog zaključka i plana, ali ga ne provodimo, ili ga provodimo polovično i površno. Jer valjda nismo dovoljno sigurni da smo dobro čuli tvoj savjet. Nismo dovoljno odlučni jer ti govoriš tako malo, tako tiho, tako skromno. Ne namećeš se. Ali rekao si nam da vičemo s krovova ono što čujemo tvojim šapatom.

Mada krećemo malo ili više u krivo, ti to vidiš i znaš, i znaš točno što smo te pitali, jasno ti je što želimo i da smo površni pa – interveniraš odmah i po našim krivuljama ravno pišeš. To se često događa, to nas sve održava kao ljepljiva sila, kao gravitacija. I to je samo jedno kratko vrijeme, pet minuta možda, a već idućega momenta pitamo te opet, molimo te opet ili jednostavno radimo po svome nahođenju. I ti opet aktivno djeluješ. Paralelno s nama. Jer si tu. Jer si živ. Jer nisi zauzet nekim drugim poslovima, jer nisi samo slovo na papiru ili nečujan glas već zboriš našim riječima na našem jeziku, pa čak i na jeziku naših osobnih simbola.

Kada srljamo, čak i vičeš, ali mi te ne čujemo dovoljno dobro. Dozivaš nas, upozoravaš, rušiš pred nama predmete, skrećeš nam pažnju na drugo, ometaš nas kako ne bismo pali nizbrdo. I često uspiješ zaustaviti naše srljanje, a mi samo pomislimo da nam se nešto pričinilo i zaboravljamo svoje prvotne namjere.

Naši se životi ne mogu mjeriti s božanskom dinamikom tvojega života, Isuse.

I što činimo?

Mislimo da smo aktivni, da se moramo još i odmarati, zadrijemati, stavljamo te na policu dok te opet ne zatrebamo. Jednoga dana bi se moglo dogoditi da te uopće više ne trebamo i ne čujemo.

Jer previše je za nas tihi tvoj glas, a preglasni su televizori, automobili, rakete i prijelomne vijesti. To je sve previše za naše živce, za naša slabašna srca koja se ne vježbaju u osluškivanju tvoje volje. 30.12.2023. 09:01

„33 

»Bdijte!«

(Mt 24, 36–44)
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.
34 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – 36 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.«
37 »Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!« Mk 13,33-37”.

 

gordanatomljanovic: Rat i mir Isusa Krista

gordanatomljanovic: Rat i mir Isusa Krista:   Početkom Božićnoga razdoblja koje još uvijek traje, čuli smo što o našem Kralju govore proroci; prorok Izaija Ga, između ostaloga, naziv...

gordanatomljanovic: Regina Croatorum

gordanatomljanovic: Regina Croatorum: Na današnji imendan kneza Trpimira želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana; želim ti da se svojom slobodom odabira osvrneš na sir...

Sraz vremena

 

Usred svijeta vrla

ptice časkom umuknuše,

sve iz čista grla;

vratove si uvukoše.

Prekrasna poezija

njima pjeve spriječi;

nasta sjajna kohezija

od riječi i mliječi.

Dočekale zvijezde dan,

hoće sveprisutne note

za svoj dobar san

dok noći se pote.

A u duši jaz

od ljepote silne

k'o vremena sraz

zbog istine umilne.

To se rađa Knez

i nebo se para,

stvorilo s ljudima vez

za primanje dara.

29.12.2023. 17:56

Ljuska

Vrijeme stari nereda i ratovanja,

rekao bi mudrac, vrijeme plača,

a ti nudiš vino svoga svatovanja,

tako okrunjen tim vijencem drača.

Sad će proći propast svijeta, ideala,

snjegovi će vijati, mrazevi i pljusci.

Ledena će zima i živu će srušiti skala,

a ti me sačuvaj, Kriste, u toj krhkoj ljusci.

Neću moći puno kao zaleđena osoba

i bez konzistencije u bilo čemu.

Samo da je ova privrženost preko groba

da pristignem k tebi koji si u svemu.

Podaj vida, sluha, razuma i osjećaja

što su poput mladog sunca jarki

što izađe svakog dana iz tvog raja,

podaj onaj blagoslov nam žarki.

Nije ljudski, ali čovjek mnogo puta bira,

draža mu je ljuska nego bure olujne i vjetri.

A kad dođe ono vrijeme istinskoga mira,

zaustavi suze, ljuske baci i srce prosvijetli.

29.12.2023. 12:54

 

Dob i mudrost

 

Strpljivosti hladnoj i nebo se divi

i u takvoj duši to je i od zemlje veće.

Bog je naš na djelu i kada su dani sivi,

Duhom Svetim hoće razgoriti svijeće.

Zato jer je ljubav, Krist će pretrpjeti sve,

izobilje dati tražitelju dobra ili pravednosti

koji čvrsto gradi istinite dobre navike

da nam svijeća tinja plamom stamenosti.

Tek rođeno dijete mora život iskušavati,

mora naučiti, mora znati što je nedopustivo.

Duši uvijek potrebno je povjerenje davati

od kojeg sazrijeva što je nepropustivo.

Samo zagrijana srca dobro znaju

što su Isusovi blaženi i poslanici

koji bijahu blizina velikome sjaju

kada postadoše Križa proglasnici.

Istina se dijeli, za nju plamti sluh,

stara navika od najranije dobi

koja tinja kao pribranosti duh

što ga Isusova Muka za sebe zarobi.

28.12.2023. 07:27

Pustinjsko vino

 

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Veo

 

Violina jednoga trenutka,

ovisna o sljedećemu času,

žanje život, pije ga iz vrutka

da napoji moždanu si masu.

Jedan most, u daljini jedan most,

nikada dohvatljiv, kao veo lijep,

uvijek nosi hranu nade i uz post

uvijek daje za te note srca krijep.

Srce je također zaboravljivo,

al' se prizora tog uvijek sjeti,

mada sasvim nepopravljivo;

to mu okus koji miri i osjeti.

Ta, nešto mora valjati u svemu,

u tom neboderu koji nema građe

niti za to da bi izdržao tremu

kada sebi sjenovito mjesto nađe.

Nemoj nikom reći da sam teška

jer svi imaju pred sobom osmijeh lak.

Ne pitaj me, ne znam zašto, je li greška

il' se tremor drži kao neki ona mosta znak.

27.12.2023. 23:23

Svjetlo uzdaha

 

Žižak još tinja,

a jutro će doći

niz ove dvore.

Tu mi je svetinja

i usred noći

grudi mi gore.

Prigrljena ludosti

što ne daješ zdravlja,

bar um je tih.

A svetoj Mudrosti

red je slavlja

pa izađe stih.

Nedostatak je mladosti

sve što se pamti

i kinji siromaha,

željna ti radosti

u kojoj plamti

ova noć uzdaha.

Nema te hrane

pokraj Kruha

ta poniznost tvoja

za kratke dane

u izobilju Duha;

ovisnost moja.

Dar je vjere

u ljubavi Sina,

a nije praznovjerje,

dostojnost bez mjere

jer to je istina

i nije licemjerje.

O, žižak mali

hoće li proći,

što li će dati

da srce zapali

ovakvoj noći?

Bi li potrajati,

ti, slatka tišino,

sabirateljice

moždana jada?

I ti, visino,

neprijateljice

životna sklada,

što mi se sakrivaš

u sjenici lampiona,

u dubinama?

Kome se darivaš

kao vasiona

u trinama?

Jutarnja podatnosti

ovih svijeća,

svemirska mliječ;

a i tebi, odanosti,

neka je sreća

i blaga riječ.

09.11.2023. 02:26

gordanatomljanovic: LJUBAV I SMRT

gordanatomljanovic: LJUBAV I SMRT: Ljubav i smrt SVJEDOČANSTVO Da Gospodin Isus nije izabrao apostole, ništa nam od Njega ostalo ne bi, nikoga tko bi Mu d...

gordanatomljanovic: Pastiri i mudraci

gordanatomljanovic: Pastiri i mudraci: Rođenje Isusa Krista dogodilo se na zemaljski način, kao prirodan čin, ali također i još puno više kao nadnaravan: Bog postade Si...

gordanatomljanovic: Poznavanje Boga

gordanatomljanovic: Poznavanje Boga: Ljudi vole nešto žrtvovati. Davanje žrtve traženje je ljubavi. Davanje ljubavi je uvijek davanje sebe, a ljudi vole to zvati ponajveć...

gordanatomljanovic: Ars poetica

gordanatomljanovic: Ars poetica:   Umorne su žića strune, popustile od napinjanja, kao abdicirale krune, bolesne od sapinjanja izraza i odraza, izričaja kojim časti...

gordanatomljanovic: Lethal Weapon 2 (6/10) Movie CLIP - Sometimes I Ju...

gordanatomljanovic: Lethal Weapon 2 (6/10) Movie CLIP - Sometimes I Ju...

Kušnje

 

Neke pojave u duši ne podliježu mijeni

kao što i kosti srastu ponekada krive.

Čuvaj moju dušu na toj svojoj stijeni,

Isuse i Pravedniče ove zemlje sive.

U miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje

da nam budu vječni dani blaženosti.

Pogledaj na uvijek prazne ruke moje,

štiti me u svome milosrđu i u pravednosti.

Neke pojave u duši uvijek nevolje donesu

što ih raznovrsne vile različito dijele

da bi spoznalo se po njihovom plesu

jesu li im pjesme crne, sive ili bijele.

Teško prepoznat je neke vještice od purpura,

ali ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.

To je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,

povode se duše ravno da se ne postide.

Vilenjaci zato postoje u nekom grijehu

da bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,

da bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,

i da konačno bi neka duša rodila se čista.

Hvala ti, Gospodine i voljeni moj brate

koji pravedan se predao za svakoga od nas,

dade život svoj za prijatelje i za druge svate

samo zato da ostvari nekad nedostižan spas.

Daleko od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš

koja te je tako kriva, nepravedna dugo tražila

da bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,

da bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.

26.12.2023. 04:25

Nagrada pravednika

 

„Reče Isus apostolima: 'Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao' (Mt 10,40)”.

Velika je potreba u ova naša vremena izobilja gdje ljudi svega imaju napretek i u obliku suviška koji se neprekidno izbacuje na otpad i za kojega ne postoji mjesto koje bi bilo dovoljno veliko i prikladno za uništavanje i spaljivanje otpada, a i ono što je reciklirano brzo se baca u smeće, dakle, u takvim prilikama velika je potreba ljudi za Spasiteljem usred svega što ljudi posjeduju. Neprekidno se kupuju nove stvari i stare nikome nisu potrebne.

Ljudi su kraj punih stolova gladni, kraj velikog izbora pića žeđaju, i pokraj velikih koraka kojima idu znanosti, ljudi ostaju neuki. Broj siromašnih ljudi raste, nema načina kako bi im se moglo pomoći, kao ni cijelom našem planetu.

Nikoga nije briga, čak niti oni koji su za to određeni, ne znaju pomoći.

Nitko nema vremena za malo razmišljanja o tuđim nevoljama.

Čovječanstvo je preduboko ogrezlo u svojim ideološkim poskliznućima, ratovima i neredu. Ljudi ne vide uvijek kako im je loše jer su slijepi od svojih zabluda i grijeha.

Ne znaju odlučiti prestati stvarati novac u raznim oblicima i više i marljivije raditi za manju nagradu što bi bio jedini način da se svijet malo uravnoteži, ali samo u slučaju da se provjere razne političke, društvene i ideološke postavke na kojima čovječanstvo pokušava ploviti kao na maloj splavi usred oluja.

Svijetu je potrebno čudo da se spasi.

Sama ta potreba, vrlo sažeto i univerzalno sročena, ukazuje na to da bi neko čudo moglo i moralo negdje postojati, neki dobro smišljeni i zajednički program i poduhvat.

Međutim, ljudi se ne znaju dogovoriti, to jest nikada se ne drže nikakvih dogovora.

Zato, osim čuda, čovječanstvu je potreban i Spasitelj koji bi to čudo učinio.

Jednog Spasitelja već imamo, ali je on previše zahtjevan prema ljudima i ne da se zavesti izlikama ljudi, ne da se nagovoriti da umanji svoje preduvjete koje ljudi moraju ispuniti za svoj spas.

Eto, takvi smo mi ljudi, imamo probleme, imamo rješenja, ali više volimo sve ono što nas uništava nego spas i blaženi vječan život. To je zato što ljudi uopće ne kušaju kako je dobar vječni i blaženi život u Bogu Spasitelju pa ne znaju uopće što propuštaju.

To je danas i uvijek najveća tragedija ljudskog roda.

Svijet je slabiji od nemoćnog djeteta u jaslama. Toliko smo nesretni i nespretni da ne znamo što bismo s tim djetetom pa punimo stolove i uređujemo ulice, oponašamo radost, mada nismo svjesni što bi nas to zapravo moralo radovati.

Kada današnji čovjek želi izraziti svoje osjećaje, oponaša i predočuje životinje kao da su one znak za emociju koju je čovjek izgubio. Čovjek današnjice vjeruje da će postati stroj, jedan lijep i savršen stroj koji neće griješiti i neće se nikada kvariti.

Danas je Spasitelj opet u našim srcima kao novorođenče.

Došao je iznova kako bi se opet predao na muke križa radi nas i našega spasenja. Došao je spasiti svakoga tko to želi.

Slavimo ga zato jer očekujemo da će jednom zauvijek doći ponovo, ali ne samo da nas izbavi iz ponora zločina već da presudi svijetu. Nikako drugačije izgleda da neće ići.

25.12.2023. 15:59

„Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša (Post 2,7).”