Prikazujem
Ti, Isuse, svoja djela i svoju ljubav, svoj život i svoje vrijeme,
svoju duševnost i svoje tijelo, ali pitanja se množe.
Kako,
zapravo, da Ti prikažem sebe?
Kako
me posvećuješ?
Kako
da dođem do punije vjere i jasnijih odgovora?
Kako
da Ti prikažem sebe?
Nitko
sam sebi ne živi nego Gospodinu živi, dolazi mi odgovor.
Nitko
sam sebi ne umire nego Gospodinu umire.
Moramo
umrijeti grijehu, a živjeti onome što je gore, kod Gospodina.
Kako
da Ti prikažem sebe kao žrtvu, žrtvu zahvalnicu, žrtvu živu i
svetu?
Ako
živim i umirem Tebi, Isuse, tada je svaka moja pomisao i riječ,
svako moje djelo i doživljaj, i način života zapravo prikazivanje
Bogu.
Moj
način života. Moja vjera i vjernost Zapovijedima.
Moja
dobra volja i trud, sva moja snaga jer ljubiti Te je potrebno svom
snagom svojom, svime čime raspolažem. I sve čime ja raspolažem, i
sve što si mi dao potrebno je upotrijebiti za prikazivanje Tebi,
Gospodine, prikazivanje sebe.
Znam
za predavanje u Tebi, Bože. Znam za naše razgovore bez riječi, u
času kada stoji vrijeme kao da ga nema, u času kada mi govoriš da
malo zastanem i predahnem u Tebi i od svega drugoga što nisi
savršeno Ti.
Tada
sve moje pore i čestice posvećuješ i nema toga od mene što ne
dotičeš svojom svetošću.
Prikazujem
Ti sve, prikazujem Ti čitavu sebe, svoju bit u Tebi, svoj život
koji si mi dao, prikazujem Ti svoje grijehe da ih oprostiš, da ih
poništiš, a da ja ipak ostanem ono što jesam ili ono što od mene
ostaje kad mi oprostiš grijehe.
Ono
nepropadljivo u meni živi i postoji za Tebe barem u nekom kraćem
vremenskom razdoblju, do idućega pada.
Prikazujem
Ti sebe, prikazujem Ti sve što je moje nepropadljivo i to je
najljepše što mogu u svoj svojoj snazi u onom času kada zajedno
šutimo i kada se gledamo i promatramo ljubav, mir i radost u Duhu
Svetom, kada živimo zajedno vječni život. 20.05.2023. 08:59