Gospodin Bog se objavljuje svima.
Da bismo znali, kad Ga jednom budemo gledali u slavi kako silazi na oblacima u pratnji anđela, da je to Onaj kojega znamo, da je to stigao naš Bog koji je zaljubljen u čovjeka, Onaj koji je oduvijek bio prisutan među nama.
Da ne bismo pomislili da je politička varka ili netko iz daleke galaksije.
Mnogi će znati da dolazi, znat će po potresima, po tutnjavi loših i nezgodnih vremenskih nepogoda, znat će po suncu i mjesecu, po zvijezdama, znat će u velikom neredu do kojega će se dovesti ovaj svijet s Knezom laži i zavaravanja, znat će po ljudima koji će izgubljeno harati svijetom u svome neznanju i opačinama i vikati da se dalje ovako više ne može, vikat će da je uništenje i samouništenje svijeta neminovno. Jer, puno će više biti onih koji neće vidjeti da nastupa vrijeme Dolaska Gospodinovoga koji je Ljubav, koji će se pokazati svima da sve ljude spasi od kataklizme i povuče k sebi kao što je u Kristovoj smrti i uskrsnuću pokazao da je uvijek tu, da je jedini Bog, da je On jedini Početak i Svršetak.
Gospodin Bog se objavljuje kome hoće.
Ne onima koji žele da im se Bog objavi, ne samo onima koji su posebno dobri, sveti, koji imaju poštovanja ili sluha za duhovnost i ne onima koji se bave vračanjem ili onima koji pokušavaju dokučiti Gospodina filozofiranjem, umjetnošću ili astronomijom.
Gospodin izabire koga hoće i ne tumači razloge zbog kojih je nekoga izabrao.
Gospodin izabire obične ljude, svakodnevne grešnike, one koji su siromasi i one koji su siromasi duhom, one koji pate, one koji su žalosni, one koji stenju pod nepravdama, one koji su skromni, krotkoga i poslušnoga srca, poučljivi i otvoreni, onima koji su maleni, koji nisu umišljeni i koji nisu uvjereni da su pravednici.
Svugdje ima takvih ljudi, mnogo ih ima.
Zato kršćanstvo cvate u svim podnebljima.
Gospodin se objavljuje u pustinji, u teškim životnim uvjetima za čovjeka.
Objavljuje se kao glas koji se prepoznaje.
Objavljuje se kao oganj koji gori, a ne izgara.
Objavljuje se kao grmljavina.
Objavljuje se u svakodnevici.
Objavljuje se pojedincima koji govore čitavim narodima o Bogu.
Objavljuje se jer tako hoće. I tako je dobro. Na taj način su već prije mnogi znali da će Gospodin doći na zemlju. Mnogi su znali da će poslati Kralja na zemlju koji će smaknuti Kneza ovoga svijeta.
I došao je, rodio se na zemlji, a bio je Bog. Rodio se kao Čovjek, od Marije začet po Duhu Svetom. Govorio je ljudskim riječima, poznatim narječjem, upotrebljavao je isti način govora, ali su Njegove misli drugačije zvučale, kao ničije nikada. Njegove rečenice su bile sastavljene po pravilima ljudi, ali su sadržavale značenje kakvo nikada nitko nije poznavao. Govorio je o običnim temama i stvarima, ali ne samo na ljudski način nego i božanski. Približio se ljudskim srcima više nego što su se ljudi približili jedni drugima. Činio je ono što je govorio, govorio je ono što je činio, u Njegovim riječima nije bilo laži, nije imao grijeha. A bio je običan Čovjek, pravi Čovjek koji je živio kao i svi drugi vrijedni ljudi, neprekidno je radio, a živio skromno.
Prepoznali su Ga i poklonili Mu se.
Spasio je sve ljude, i one koji su Ga znali, i one koji su Ga protjerivali i mrzili, i one koji za Njega nisu čuli. I sve bivše, i sve buduće ljude. Spasio je ih je svojom smrću na križu kojom je ubio i uništio našu smrt, Kneza smrti i grijeha. Spasio nas je svojim uskrsnućem i svojim javljanjem sljedbenicima po svome uskrsnuću, prije uzašašća na nebo.
Spasio nas je iz čiste ljubavi, zbog ljubavi koja daje sve, a ne traži puno, gotovo ništa, samo jedno „Da”.
Odabrao je dvanaest ljudi iz naroda i s njima utemeljio Crkvu kad im je poslao svoga Duha Svetoga te su oni i još neki tek tada potvrdili ono što im je Gospodin Bog govorio. U toj Crkvi nalazi se saziv svih sljedbenika Kristovih, učenika Boga koji je na zemlju sišao.
Izabrao je jednoga Petra da Mu bude pastir svih Njegovih sljedbenika.
Učenicima je predao ovlaštenje, moć u svetim otajstvima preko kojih je ostao zauvijek Čovjek i Bog na zemlji za svakoga tko Mu se želi približiti.
Velika je ljubav, beskrajna je ljubav, vječna je ljubav Njegova. 06.05.2021. 08:54
Nicejsko-carigradsko vjerovanje
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.
I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.
No comments:
Post a Comment
just do it