Pjesma često tuguje i plače,
čak i kada padne vedar stih.
Kad balada neka krene,
terapeutske joj riječi zrače,
melodija kao uzdah tih,
a u zraku emocije snene.
Da si bio ovdje od moga početka,
da sam vjerovala sebi više,
spoznala bih Tvoju ljubav jasno.
Jer Bog nije samo radi svetka
već je darovatelj sunca ili kiše,
jer sve Božje stvoreno je časno,
stoga Te i tuga dohvatiti može
ili, bolje, umor pa i zasićenost.
Svatko grabi izbornu si moć,
a Ti si već uzašao, dragi Bože,
nebo gleda Tvoju nakićenost
dok na zemlju pada noć.
Kršćani u svijetu žele biti demokrati,
a ne slavljenici Tvoga povratka ka Ocu,
Tvoga odlaska iz prašne zemlje ove
gdje Ti Duh je otišao da se vrati.
Velika si slava svakom vidiocu,
svima koji vide haljine Ti svijetle, nove.
Bolje da Te pogledamo krvavoga, Kriste,
da nam jasno bude što nam se događa.
Kad se vratiš Ti u svojoj svetoj slavi,
spoznat ćemo da nam duše nisu čiste,
da iz Tvoje krvi Spasiteljica se rađa,
Crkva koja se u nevoljama javi.
Ne tuguje mi srce u nekoj baladi
koja ne zna što bi stihovima svojim.
Duge kiše veliki su blagoslov za ljude
jer dolazi protivnik u golemoj paradi,
a Crkva nas štiti otajstvima Tvojim
dok se sve što rekao si i ne zbude.
Nemoj niti mene zaobići, zaboraviti
nego dođi srcu mome odmah sada
dok još moja nada, vjera cvate
da mi ljubav nećeš zapostaviti,
dok u meni svjetlo Riječi vlada,
dok me riječi Tvoga Duha prate.
13.05.2021. 18:27
No comments:
Post a Comment
just do it