Grad se kupa suncem zalazećim
kroz oblake mračne, tmaste,
a ja putujem daljinama
gdje ću novo ime steći
i gdje drvo mi života raste,
odjeveno zelenim dubinama;
odjeveno duševnim spokojstvom
koje valjda vječnosti je dar.
Danas nikakve tu nema duge
sa zemaljsko – nebeskim ustrojstvom
jer još jak je sunca žar,
jer je kiša isprala sve tuge.
Sada k'o da nema obećanja,
ispunila se svaka jota
moje kazne, mojih težnji.
Od te večeri do svitanja
uvijek ista ostala je moja nota,
melodija pjesme završenih čežnji.
Svakog dana, večeri i noći
mislim da je posljednji mi čas
zbog ljepote koja divna je za mrijeti.
Uvijek mislim sad ću poći,
sada, Bože, načini moj spas
da mi više pakao ne prijeti.
Poslije kiše kugla zabljesnula
svojom zalazećom snagom;
malen joj taj prostor spoja
pa je oblacima vatru zakresnula
u svom odlaženju blagom,
u tim svojim šetnjama bez broja.
16.05.2021. 19:02
No comments:
Post a Comment
just do it