Istina u Duhu Svetome

Gospodine, često se nađem u Pilatovom pitanju: a što je istina?

Jer i kad je netko uvjeren i siguran da nešto dobro čini dugi niz godina u svom životu; i kada ima onaj osjećaj ispravnosti, sigurnosti, kad ima bezbroj potvrda u životu da je dobro mislio, govorio i činio; i kada čovjeka duh njegov uvijek vodi na taj isti zaključak; i kada čovjeka duša boli i oko srca ga tišti uvreda ili nepravda, nerazumijevanje i odbačenost, još uvijek nije na onom posljednjem sudu i još uvijek je svjestan da istina možda nije takva ili nije baš sasvim takva kakvom je vidi. I čovjek tako nastavlja istim putem, popravlja se, poravnava krivine, a to pitanje ipak ponekad odzvanja: a što ako mene muči nešto o čemu ne znam, nešto što mi nije palo na pamet u Božjem izobilju i beskrajnosti? Što ako nisam uvijek na tom putu samo ja već i mnogi drugi, i mnoge drugačije okolnosti ili razlozi o kojima ne mogu ništa znati? Što ako nije istina sve to jer ne može biti savršena, potpuna istina sve dok ne dođem pred Tebe? A ako nije potpuna istina, što je onda istina u ovom specifičnom slučaju, što je prava i potpuna istina o meni, o mom stanju, o mojim djelima i riječima?

Istina si Ti, Kriste, milosrdna božanska Osoba koja me doziva i ljubi.

U Tebi, Gospodine, sve je istinito kada se moja volja podredi potpuno Tvojoj volji. Istina je mir, i red, i blaženstvo jer sve dobiva svoj smisao, uzrok i razlog, a to si samo Ti i ljubav Tvoja.

I kada ja ne znam, Ti si Onaj koji upravlja i mene, i sve što se događa, i sve što mislim i čujem. Tada, s pouzdanjem u Tebe, u molitvi i blagovanju Tvoga Tijela, znam da me Ti vodiš iako, po mome, ne vidim to sve onako kako Ti gledaš. Tada sam u dijalogu s Tobom i ne moram pitati ništa jer Ti tada govoriš. Ti, a ne ja, Ti sve činiš mojim rukama i govoriš mojim srcem. I tada me drugi ljudi rijetko razumiju, i tada ne znam drugačije reći zašto i kako se događa ono što se događa jer mi smo grešni, mi nismo istiniti.

Što je istina?

Istina je Bog i Čovjek, i njihovo zajedništvo u Duhu Svetom, i jedinstvo svih ljudi u Gospodinu Bogu. Istina se događa svaki puta kada se ljudi u dobrome razumiju, mada je to velika rijetkost; ali barem u svojoj teoriji, u svojim idealima i u svemu što je dobro na svijetu i na ovoj zemlji koja je dobra, lijepa, idealna i savršena u svojim kretanjima i u svojoj geografiji, u svome historijskom slijedu. Istina su svi ljudi koji žele živjeti i to živjeti dobro i pravedno.

Istina nije naša ljudska filozofija o istinitome i onome što nije istinito.

Istina je da su ljudi grešnici, da su nesavršeni uvijek, sve dok se ne nađu zajedno u Tebi, Gospodine, u Euharistijskom životu u kojemu se pridružuju svima svetima i svim anđelima koji slave Tebe, Bože naš.

Jer čovjek nije stvoren da bi bio rob svoga tijela, svoga položaja, svoga grijeha i svojih opakih misli. Čovjek je nešto sasvim drugo od onoga što ljudi uče o čovjeku u svojim školama i u svojim životima. Čovjek je Tvoje dijete, Kriste, Tvoj sin, Tvoj narod, Tvoja ispružena ruka koja daje izobilje i Tvoja stvaralačka, istinska ljubav što se prelijeva uvijek i svuda, a ta istinska ljubav Boga na ljudima je jedina i sveopća istina.

Čovjek je srce koje izvire iz Tvog milosrdnog i pravednog, poniznog i poslušnog Srca, Isuse koji si ljudima Putokaz, koji si u sebi isitnit.

Istina je život, to svi možemo shvatiti i svim ljudima je to jasno, da imaju život, da su živi i da su smrtnici u grijehu, kada se udalje od Tebe, Bože koji si Istina, i da su mrtvi u grijehu i udaljeni od Tebe u svojoj slobodnoj opredijeljenosti.

Što je istina, upita Te filozofski Pilat, previše umišljen u svoju humanost da bi sebi mogao priznati ono što je tada govorio Duh mu Sveti: da pred njime stoji Bog. Poslije toga, istina je da si prihvatio Pilatovu presudu, demokratski izmamljenu od naroda koji je bio samo divlja horda grešnika, da si uzeo na sebe taj Križ naših grijeha i da si svojom smrću na križu uništio našu smrt i grijehe te tada uskrsnuo i uzašao Bogu Ocu na nebesima kako bi poslao Očevog i svoga Duha Svetoga na svoje apostole i učenike, na sve ljude da ih uvodi u svu istinu.

Sveti Pavao će u tome istom Rimu, kojega je sluga bio Pilat, ustanoviti ispred rimskog spomenika Nepoznatom bogu, pravednu vjeru i povjerenje u Tebe, Bože, koji si Istina, a kojega ljudi ne poznaju.

Jer Ti k svojoj djeci dođe, a vlastita Tvoja djeca Te ne upoznaše.

Hodao si po svijetu, a svijet Te ne upozna, svijet Te osudi jer Ti si Gospodin Bog i nisi od ovoga grešnoga svijeta nego si došao iz pravednosti, ljubavi i istine u ovaj izgubljeni kraj.

Svijet Te ne upozna jer svijet ne zna istinu i ne zna za milost.

22.05.2021. 09:45

„Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.”

Iv 1,17