Pismo bez poštarine

 

Stari čovjek se skinuo, nalik valjda zmijskoj koži, a novi čovjek se neprekidno rađa, raste i jača, nalik srcu Marijinom. Ponekad onaj stari čovjek budi se iz svjetovne učmalosti pa rabi vokabular novoga čovjeka jer obojica su povezani. Zato, vrlo rijetko, i novi čovjek pogleda na to groblje duša s vremena na vrijeme.

Narod je navikao ostati u svojoj domovini i nije svjestan što sve ima, ne cijeni to. Oni koji su emigrirali zaboravljaju, polako i sigurno, sve što su imali, a govore o nostalgiji. Nostalgija je odjeća starog čovjeka. Neke biljke se ne mogu presađivati, mada imaju dobre razloge za to. Sada ih je potrebno podsjećati što je što i tko je tko. Da bi nekako nastavile rasti i razvijati se, da ne poginu. Da pomognu mladicama.

Nekim ostarjelim biljkama koje su zaostale na domaćem tlu kao panjevima rastu mladice. Kapija se malo odškrinula i nastade propuh, sa svih strana stižu novosti od starih ljudi koji nemaju namjeru skinuti kožu. Kapija se s vremena na vrijeme zalupi pa se tada i osjeti ustaljeni smrad izolacije. Svi bi htjeli doživjeti prozračnost, ali nitko ne želi biti novi čovjek, ni tu, ni tamo.

Globalizacija je također jedna varka. To je zapravo osvajački pohod. Novi čovjek prepoznaje drugog novoga čovjeka u Gospodinu Isusu Kristu jer čovječanstvo, to sam ja. Krist je moj Bog, a ja ću biti Njegov narod.

I svi bi željeli biti mudri, odmah iz pelena. Što mi je onda potreban dug život, odrastanje i starenje, zašto mi je potrebno vrijeme? Nije mi potrebna toliko neka mudrost, niti vrijeme, potrebno mi je beskrajno Božje strpljenje. Starom čovjeku se ne dopada to zlo oko njega. Novi čovjek vidi uglavnom puno dobroga i svaki trenutak mu je kao vječnost.

Eh, Pavle, Pavle, opet me progoniš. Visoki su ti standardi, a bio si tako neznatan, pun svojih iskustava i znanja. Lakše mi je s Ivanom izići na kraj pa se k njemu uvijek sklonim kad je nevrijeme. Ivan kao da nosi srce Marijino na dlanu. A ti, rimski građanine, sve znaš, i za njih, i za starce iz domovine; ti si dvostruki starac i dvostruki mladić, a k tome si još i imao bliski susret s Gospodinom.

Eh, što ti je obraćenje. Nevjerojatno, kakva razlika. Isti, a novi. Kako ti je, uza svu Božju pomoć, sve to uspjelo, Pavle? Preobraženje. Duša je uvijek, besmrtna je. Identitet je stari plus novi čovjek, a obraćenje je jamčevina Saveza. To je moj nedavni imendan, krštenje na Veliku subotu, uvečer. Kako su lijepo pjevali anđeli, ali ljepše pjeva novi čovjek u Gospodinu Bogu.

Zar je to tako teško, gledati zlo na svijetu, a ne željeti ga skinuti sa sebe? I gledati još malo više zla, pa još, pa još i nikada mu nije dosta toga užasa i starenja? Kakav ponor. A biti dobar, ljubiti, uporno davati, to ne. A to ti je opstanak, život. Sve ti lijepo piše, ali ti ne moraš čitati jer sve to znaš, još od malena.

Biti svećenik, navjestitelj, kruh sa sedam kora. Ništa bez Duha Svetoga, ništa bez naše Gospe.

Lijepi pozdrav, 10.05.2021. 05:07

P.s. hvala