Slušaš
li me, Ti, daljino mojih niti,
gdje
mi prekida se obzorja trag,
gdje
se više nikad neću skriti,
gdje
počiva povjetarac blag
jer
izgubila sam vezu kao lađa
kad
je puste da bonaci pluta,
da
se ljulja i da tihe vale rađa
dok
ja tražim mrvice svog puta.
Slušaš
li te neizvjesne note
i
ta stalna previranja u dubini
u
kojoj se vrlo često nađu kote
zajedništva
s Duhom u nutrini;
da
li čuješ ondje nešto više,
nešto
ljepše još od obećanja
što
se ispunjava tiho, tiše
i
od najtišega šaputanja
kojim
se dozivaju i anđeli,
i
nebeske ptice što se gnijezde
tamo
gdje dolete samo smjeli
svi
letači koji kao vranci jezde
poljanama
sve do beskraja?
Spustila
bih sidra svoja
sve
do vrta krasna i dalje od raja
da
me primi nježna duša Tvoja.
12.06.2019.
19:00
No comments:
Post a Comment
just do it